Nova studija: Zašto se osobe s mentalnim poteškoćama često zaljubljuju jedni u druge?

Neki ljudi osjećaju potrebu da peru ruke dvadeset puta dnevno, neki zbog depresije ponekad danima ne mogu ustati iz kreveta. Drugima je teško ukrotiti misli koje im se vrtoglavom brzinom vrte po glavi. Više od milijardu ljudi pati od mentalnih bolesti, saopštila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svom nedavnom izvještaju. Ipak, nova studija sprovedena na petnaest miliona ljudi pokazuje zanimljiv obrazac: osobe s mentalnim bolestima često biraju jedni druge za partnere, a to, kako se čini, utiče i na njihovu djecu.

Detaljna analiza partnerstava u devet kliničkih slika

Za potrebe ove opsežne studije, objavljene u časopisu “Nature Human Behavior”, istraživači su analizirali podatke gotovo petnaest miliona ljudi, fokusirajući se na devet kliničkih slika: šizofreniju, bipolarne poremećaje, depresiju, anksioznost, ADHD, autizam, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), zloupotrebu droga i anoreksiju. Rezultati su pokazali značajan trend: ako je jednom partneru dijagnostikovano jedno od ovih oboljenja, vjerovatnoća je bila znatno veća da će i drugom partneru biti dijagnostikovana mentalna bolest. U mnogim slučajevima, radilo se o istoj bolesti.

“Pomislili biste da ako je neko anksiozan ili depresivan, traži partnera koji je stabilan i pruža sigurnost”, kaže Robert Plomin, profesor bihevioralne genetike na King's koledžu u Londonu, koji nije učestvovao u studiji. “Ali upravo je suprotno slučaj!”

Plomin napominje da, iako studija ima određena ograničenja u načinu prezentacije korelacija, njen efekat je stabilan, a ogroman broj ispitanih osoba daje joj značajnu težinu. Studija obuhvata petnaest miliona ljudi, što je prilično impresivan uzorak.

Sličnosti u odabiru partnera širom svijeta

Prve naznake da se mentalno bolesne osobe češće druže s drugima koji takođe imaju mentalne bolesti pojavile su su još šezdesetih godina prošlog vijeka. Međutim, studije sprovedene u to vrijeme bile su uglavnom manjeg obima. Prva veća studija provedena je tek prije nešto manje od deset godina, ali je obuhvatila isključivo populaciju sjeverne Evrope.

U ovoj novijoj studiji, tim koji je vodio istraživač populacije i genetike Čun Čije Fan iz Laureate Institute for Brain Research u Oklahomi, želio je istražiti da li je ovaj obrazac odabira partnera prisutan u različitim kulturama. Stoga su prikupljeni podaci iz tri različite zemlje: Danske, Švedske i Tajvana. Iznenađujuće, obrasci sličnosti bili su gotovo identični bez obzira na zemlju. Razlike su pronađene samo za opsesivno-kompulzivni poremećaj, bipolarni poremećaj i anoreksiju. Na Tajvanu, na primjer, bračni partneri imali su veću vjerovatnoću da će oboje patiti od opsesivno-kompulzivnog poremećaja nego u sjevernoj Evropi. Još jedno važno saznanje je da je za većinu poremećaja vjerovatnoća da su partneri dobili istu dijagnozu ostala stabilna decenijama. To pokazuju podaci sa Tajvana, prikupljeni tokom više od pedeset godina, uprkos značajnim promjenama u zdravstvenom sistemu, politici i društvu u tom periodu. Jedina iznimka je zloupotreba droga, gdje se vjerovatnoća čak povećala, dok se za opsesivno-kompulzivni poremećaj smanjila.

Potencijalni razlozi za “asortativni odabir partnera”

Postoje tri glavna razloga zašto bi se mentalno bolesni ljudi češće pronalazili u vezama s osobama sličnih karakteristika. Prvo, traže nekoga ko im je sličan. Drugo, zajedničko okruženje ih čini slično bolesnima. Treće, stigma vezana za mentalne bolesti može ograničiti izbor partnera. Pretpostavlja se da je upravo prva opcija, takozvani “asortativni odabir partnera”, ključna. To znači da ljudi biraju partnere sa sličnim karakteristikama. Mogući razlozi za to uključuju bolje razumijevanje bolesti od strane partnera ili postojanje sličnih pozitivnih karakteristika, poput kreativnosti.

Međutim, studija ne može odgovoriti na pitanje šta je bilo prvo – veza ili mentalna bolest. Za to bi bila potrebna dugoročna posmatranja. Takođe ostaje nejasno da li je mentalno bolesnim supružnicima zaista dobro u njihovom braku, odnosno da li slično mentalno stanje predstavlja recept za dobar odnos ili pogoršava bolest. Iz studije se ne mogu izvući nikakve preporuke za izbor partnera, jer nedostaju dugoročna posmatranja o ishodima takvih veza.

Uticaj na djecu i važnost porodičnog pristupa

Istraživači su otkrili da djeca čiji roditelji imaju istu bolest imaju dvostruko veću vjerovatnoću da će razviti mentalnu bolest u odnosu na djecu čiji je samo jedan roditelj pogođen.

“Izbor partnera povećava mogućnost prenošenja mentalne bolesti”, ističe Fan.

Ovaj efekt bio je posebno izražen u slučajevima šizofrenije, depresije, bipolarnog poremećaja i bolesti zavisnosti. Za ljekare i terapeute, to znači da je u liječenju važno uzimati u obzir cijelu porodicu. Partneri i djeca oboljelih često bi takođe mogli imati koristi od terapije i podrške, što naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom mentalnom zdravlju unutar porodičnog konteksta.