Istrajnost je ključna: Kada djeci ne smijete popustiti

Kao roditelji, često se nađemo u situacijama kada smo premoreni i samo želimo malo mira. Možda smo u prodavnici, javnom prevozu ili na igralištu, a znamo da nije pravi trenutak za dječiju scenu. Ipak, naše malo zlato nešto zatraži, a mi duboko u sebi znamo da bi odgovor trebao biti “ne”. Iako to želimo reći, nekako ipak popustimo. To se dešava jer djeca često znaju kako da “igraju igru”, dok smo mi iscrpljeni, umorni i žudimo za tišinom.

Ovakve situacije su potpuno normalne i dešavaju se svakome. Međutim, iako se događaju i najboljima, to ne znači da bi popuštanje trebalo postati navika. Često popuštamo iz razloga koji dugoročno nisu najbolji ni za nas ni za našu djecu. Stoga je važno da zastanemo i razmislimo prije nego što kažemo “da”.

Kada ste iscrpljeni ili rasejani

Glava vam je puna obaveza – posla, kućanskih poslova, spiska za kupovinu, nepročitanih poruka. I baš u tom trenutku, dijete vas pita može li nešto – gledati crtani film, pojesti sladoled ili izaći napolje. Vi jednostavno nemate mentalnog kapaciteta za još jednu odluku.

U takvim trenucima najlakše je jednostavno klimnuti glavom i reći “može”. Ali, upravo tada je ključno zastati na sekundu i zapitati se: “Je li ovo u redu ili samo želim da me dijete pusti na miru?” Važno je prepoznati svoju iscrpljenost i izbjeći donošenje odluka koje nisu promišljene.

Kada je dijete bučno ili pravi scenu

Svi smo iskusili tu situaciju: dijete vrišti, plače, protestuje, a vi osjećate poglede sa svih strana. Želite samo da buka prestane, i to što prije. Glava vam pulsira, srce lupa, i imate jaku želju da izbjegnete još jednu neprijatnost.

Međutim, ako tada popustite, dijete uči da vikanjem i scenom može dobiti ono što želi, a to može negativno utjecati na njegov osjećaj sigurnosti i emocionalni razvoj. Umjesto da popustite, pokušajte duboko udahnuti, spustiti se na djetetov nivo i ostati smireni. Postavljanje granica s ljubavlju zapravo pruža djeci osjećaj sigurnosti, jer im pokazuje da postoje jasna pravila i da se mogu osloniti na vašu dosljednost.

Kada vas muči griža savjesti

Niste imali dovoljno vremena za dijete. Možda ste posljednjih dana bili previše zauzeti poslom, a premalo ste se igrali s njim. Možda ste bili preumorni da saslušate kako mu je bilo u školi, ili ste prekasno shvatili da ga nešto muči. Zbog osjećaja krivice, skloni ste da kažete “da” čak i kada znate da to možda nije najbolje.

“Neka, zaslužio je…”, često pomislimo. Ali popuštanje zbog griže savjesti može dovesti do toga da dijete postane zavisno od vaše emocionalne reakcije i da teško prihvati granice kada ih napokon postavite. Umjesto da vas krivica vodi, pokušajte je prepoznati kao znak da vam je stalo – i iskoristite je za jačanje povezanosti, a ne za popuštanje.

Kada sumnjate u sebe kao roditelja

Gledate druge roditelje i mislite: “Njeno dijete nikada ne viče” ili “Oni su najbolji prijatelji, a ja samo vičem i zabranjujem.” Poželite da budete ona “kul mama” koja sve dopušta i nikada ne kaže “ne”. Ali djeci ne treba prijatelj koji sve dopušta.

Treba im roditelj koji ih voli dovoljno da im kaže “ne” kada je to za njihovo dobro. Vaša dosljednost i postavljanje granica ne znače da niste dobar roditelj – upravo suprotno. One pokazuju da ste snažni i da znate šta je vašoj porodici zaista važno. Važno je vjerovati u vlastite roditeljske instinkte i ne upoređivati se previše s drugima.

Kada niste sigurni koje su vaše porodične vrijednosti

Ponekad je lakše jednostavno pratiti šta drugi rade. “Ako svi puštaju djecu da igraju igrice do ponoći, valjda je to u redu…”

Ali svaka porodica je posebna, pa tako i vaša. Ne morate raditi kao svi drugi. Ne morate biti “kao druge mame”. Kada nemate jasno postavljene vrijednosti i granice, lako je lutati između onoga što je “lakše” i onoga što zapravo želite za svoju porodicu.

Dobra vijest je da nikada nije kasno da to promijenite. Sljedeći put kada vam dijete nešto traži, zastanite, udahnite i zapitajte se: “Je li ovo u skladu s onim kakav roditelj želim biti?” Dosljednost u odgoju djece, zasnovana na ljubavi i jasnim granicama, temelj je za njihov zdrav emocionalni razvoj i osjećaj sigurnosti.