Znanstvenici rekonstruirali izgled Europljanke stare 10.500 godina: Iznenađujuća otkrića o boji kože i očiju
Podijeli vijest
Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Gentu rekonstruirao je lice žene koja je živjela prije otprilike 10.500 godina na prostoru današnje Belgije, koristeći analizu drevne DNK-a. Otkrili su da je imala plave oči i svjetliju put nego što se dosad pretpostavljalo za stanovnike zapadne Europe u razdoblju mezolitika.
Neočekivana pigmentacija i mezolitički grobovi
Rekonstrukcija se temelji na ostacima pronađenima još 1988. i 1989. u špilji Margaux kod Dinanta, gdje je otkriveno devet tijela, sve redom žena – što je neuobičajno otkriće za mezolitičke grobove koji obično sadrže mješavinu muškaraca, žena i djece.
“Žena čiji je izgled rekonstruiran dolazi iz iste populacijske skupine kao i tzv. ‘Cheddar Man’ iz Velike Britanije koji je živio u isto vrijeme, no žena iz te skupine imala je svjetliju kožu”, rekla je za CNN arheologinja Isabelle De Groote, voditeljica istraživačkog projekta.
Nova otkrića tako osporavaju dugogodišnje pretpostavke da su svi mezolitički lovci-sakupljači u Europi imali gotovo istovjetnu genetiku i tamniju kožu. DNK ove žene ukazuje na veću varijabilnost među ranim europskim populacijama nego što se dosad mislilo.
Analizom lubanje znanstvenici su utvrdili da je žena bila u dobi između 35 i 60 godina u trenutku smrti. Imala je izražene čeone lukove, neuobičajene za žene, kao i visoki hrbat nosa – anatomske osobine slične onima kod Cheddar Mana.
Kompleksni pogrebni običaji i nomadski život
Znanstvenici su također otkrili da su mnogi skeleti bili posuti okerom – crvenim pigmentom koji se često povezuje s ritualnim i simboličkim ponašanjem u prapovijesti. Većina tijela pažljivo je prekrivena kamenim pločama, dok je jedna žena imala posmrtne rezove na lubanji – što ukazuje na svojevrsnu obdukciju/autopsiju, također potencijalno ritualnog karaktera.
“Zanimljivo je što je ova špilja korištena kao grobno mjesto kroz nekoliko stotina godina, što pokazuje da su, iako su bili nomadi, ovi ljudi imali mjesta sjećanja na koja su se vraćali”, dodala je De Groote.
Takva saznanja ukazuju na složene pogrebne običaje i otvaraju niz pitanja o društvenoj strukturi i kulturnim praksama tih ranih zajednica. DNK je izvađen iz lubanje u dovoljno dobroj kvaliteti da se omogući vrlo precizna fizička rekonstrukcija. Iz DNK-a su utvrđeni boja očiju, kose i kože, dok su elementi poput nakita i tetovaža rekonstruirani temeljem arheoloških nalaza s drugih nalazišta.
Na jednom od takvih nalazišta – bivšem logoru uz rijeku – pronađeni su kameni alati, kosti divljih životinja i ostaci ribe, što potvrđuje da je riječ o nomadskoj zajednici koja je živjela isključivo od prirodnih resursa: lova, skupljanja i ribolova.
“Budući da su bili u potpunosti ovisni o prirodi – o divljači, samoniklom bilju, ribi – morali su se stalno kretati i premještati svoja naselja”, objasnio je arheolog Philippe Crombé, član istraživačkog tima.
Novi uvidi u posljednje europske lovce-sakupljače
Crombé ističe da je pigmentacija kože prapovijesne žene bila iznenađenje jer svi dosad analizirani zapadnoeuropski mezolitičari pripadaju istoj genetskoj skupini. “Iako nas je iznenadilo, zapravo je i logično da su i tada, kao i danas, u velikim područjima poput zapadne Europe postojale genetske varijacije.”
Kada su ostaci prvi put otkriveni, tehnologija za analizu drevne DNK-a još nije bila razvijena. Projekt predstavlja suvremenu reinterpretaciju starih iskapanja pomoću najnovijih znanstvenih metoda. Znanstvenici sada planiraju daljnje analize koje bi trebale rasvijetliti međusobne odnose osoba pokopanih u špilji, kao i udio ribe u njihovoj prehrani – što će dodatno doprinijeti razumijevanju posljednjih lovaca-sakupljača u zapadnoj Europi.
