Danas ne možemo zamisliti ručak bez njega, ali Evropa je skoro dvije stotine godina odbijala da jede krompir. Dok su ga narodi Anda u Peruu i Boliviji uzgajali milenijumima, Evropljani su ga u šesnaestom vijeku smatrali otrovnim, ružnim, pa čak i grešnim. Evo kako je jedna dobro osmišljena psihološka prevara natjerala ljude da zavole ovo povrće.

Đavolja jabuka koja raste u mraku

Kada su ga španski istraživači donijeli u Evropu oko 1570. godine, narod je bio zgrožen. Razlozi su za tadašnje ljude bili vrlo ozbiljni. Prvo, krompir se nije spominjao u Bibliji, što je u to vrijeme bilo dovoljno da se neka namirnica proglasi sumnjivom. Drugo, krompir raste pod zemljom, a sve što je raslo u mraku smatralo se hranom za nečiste sile. Širile su se čak i glasine da kvrgavi plodovi podsjećaju na ruke bolesnika i da jedenje krompira izaziva gubu i kugu. U Francuskoj je zbog ovih predrasuda krompir bio zakonom zabranjen za ljudsku ishranu sve do druge polovine osamnaestog vijeka.

Psihološki trik kralja Fridrika: Zabrani da bi postalo dragocjeno

U Pruskoj, današnjoj Njemačkoj, kralj Fridrik Veliki shvatio je da bi krompir mogao biti rješenje za česte gladi koje su pogađale zemlju. Međutim, seljaci su pružali ogroman otpor i odbijali su da ga sade. Kralj je tada smislio genijalan plan zasnovan na ljudskoj psihologiji. Naredio je da se zasadi kraljevsko polje krompira i postavio je naoružane stražare da ga čuvaju danju i noću. Seljacima je razglasio da je to povrće isključivo za plemstvo i da je strogo zabranjeno za običan narod.

Istovremeno, stražarima je potajno naredio da se noću prave da spavaju ili da gledaju u drugu stranu. Plan je uspio iznad svih očekivanja. Seljaci su zaključili da je krompir nevjerovatno vrijedan čim ga vojska toliko čuva, pa su počeli masovno da ga kradu iz kraljevskih polja i sade u svojim baštama. Tako se krompir proširio cijelom zemljom.

Modni krik sa francuskog dvora

U Francuskoj je ključnu ulogu odigrao apotekar Antoine-Augustin Parmentier. On je bio ratni zarobljenik u Pruskoj gdje je preživio jedući isključivo krompir. Kada se vratio u Pariz, odlučio je da promijeni loš ugled ove biljke koristeći moć mode i prestiža. Poklonio je buket cvjetova krompira kralju Luju XVI, a kraljica Marie Antoinette je stavila taj ljubičasti cvijet u kosu kao modni detalj. Odjednom, svi plemići su željeli da imaju to egzotično cvijeće na svojim imanjima, a ubrzo nakon toga krompir je počeo da se služi i na kraljevskim banketima.

Tri činjenice koje će vas iznenaditi

Prva zanimljivost je da je krompir bio prva biljka ikada uzgojena van planete Zemlje. NASA je 1995. godine na svemirskom šatlu Columbia uspješno testirala tehnologiju uzgoja krompira u uslovima bez gravitacije.

Druga činjenica odnosi se na biologiju biljke. Krompir je daleki rođak duhana i paradajza. Svi oni pripadaju istoj porodici biljaka, ali je krompir specifičan po tome što skladišti energiju u krtolama pod zemljom.

Treća važna stvar je sigurnost. Ako krompir dugo stoji na suncu i postane zelen, taj dio treba odrezati ili cijeli plod baciti. Zelena boja je znak prisustva solanina, prirodnog toksina koji biljka proizvodi da bi se odbranila od insekata, a koji u većim količinama može uzrokovati mučninu kod ljudi.

Put krompira od omražene biljke do najvažnijeg izvora hrane u Evropi pokazuje koliko su ljudske predrasude jake, ali i koliko jedan dobar marketinški trik može promijeniti istoriju. Danas se u svijetu svake godine proizvede stotine miliona tona ovog povrća, a sve je počelo od jednog kralja koji se pretvarao da čuva nešto jako važno.