Ujedinjeni narodi su pozvali vlade da hitno zatvore kriminalne centre za prevare koji su se naglo proširili u jugoistočnoj Aziji, a u kojima su stotine hiljada ljudi žrtve trgovine ljudima i prisilnog rada. Izvještaj UN-a dokumentira mučenje, seksualno zlostavljanje, prisilne pobačaje, uskraćivanje hrane, samicu i druga zlostavljanja.

“Spisak zlostavljanja je zapanjujući i u isto vrijeme srceparajući”, izjavio je visoki komesar UN-a za ljudska prava Volker Turk. Pozvao je vlade da djeluju protiv korupcije koja je “duboko ukorijenjena u ovim unosnim operacijama prevara” i da procesuiraju kriminalne sindikate koji stoje iza njih.

Globalni fenomen

Novi izvještaj navodi da satelitske snimke i terenski izvještaji pokazuju da se gotovo tri četvrtine operacija prevara nalazi u regionu Mekonga, a da su se proširile na neke pacifičke ostrvske države, južnu Aziju, zemlje Zaljeva, zapadnu Afriku i Ameriku. Žrtve prisilnog rada opisale su kako su držane u ogromnim kompleksima koji liče na samostalne gradove, s jako utvrđenim višespratnicama, zidovima s bodljikavom žicom i naoružanim čuvarima.

Izvještaj o prisilnom radu u centrima za prevare u Kambodži, Laosu, Mjanmaru, Filipinima i Ujedinjenim Arapskim Emiratima između 2021. i 2025. godine potvrđuje priče o patnji kroz koju prolaze radnici. “Žrtva iz Šri Lanke ispričala je kako su oni koji nisu ispunili mjesečne ciljeve prevara bili podvrgnuti uranjanju u kontejnere s vodom (poznatim kao ‘vodeni zatvori’) satima”, navodi se u izvještaju.

Prisiljavanje na nasilje

Žrtve su također ispričale kako su bile prisiljene svjedočiti ili čak vršiti teška zlostavljanja drugih kao sredstvo za osiguranje poslušnosti. Jedna žrtva iz Bangladeša rekla je da mu je naređeno da tuče druge radnike, dok je žrtva iz Gane ispričala kako je bila prisiljena gledati svog prijatelja kako biva premlaćen pred njom. Vijetnamska žena ispričala je kako je gladovana sedmicu dana nakon pokušaja bijega.

Ljudi su rekli da su policija i graničari ponekad saučesnici u radu ovih centara. UN je naveo da su mnogi od prisilnih radnika pogrešno tretirani kao kriminalci nakon oslobađanja. “Žrtve zahtijevaju koordinirane, pravovremene, sigurne i efikasne operacije spašavanja, poštovanje principa ne-vraćanja, kao i dostupne mehanizme podrške kako bi se osigurala rehabilitacija od mučenja i traume i riješili rizici odmazde ili ponovne trgovine”, rekao je Turk.