Eskalacija sukoba na Bliskom istoku direktno se odražava na globalne lance snabdijevanja, a trgovci upozoravaju da bi troškovi logistike za određenu robu mogli skočiti za čak 30 posto. Ovaj neočekivani rast troškova već se osjeća u sektoru uvoznika, posebno onih koji se oslanjaju na pomorski transport iz regiona.

Uticaj na cijene i rokove isporuke

Nakon što je rat izbio prošle sedmice, uvoznici su suočeni sa značajnim povećanjem troškova. Kako navodi jedan od trgovaca, njegovi logistički troškovi su porasli za 25 posto, što je za sada apsorbovao kako ne bi prebacio teret na krajnje potrošače. Međutim, situacija postaje sve izazovnija. Glavne brodarske kompanije su već uvele takozvane ‘ratne rizik dodatke’ na teret koji ide u i iz Bliskog istoka. Ovi dodatni troškovi mogu doseći i do 5.000 singapurskih dolara po kontejneru.

Promjene u trgovačkim rutama, izbjegavanje rizičnih zona, također mogu dovesti do kašnjenja u isporuci robe koja mogu trajati i do 14 dana. Ova vremenska neizvjesnost dodatno komplikuje planiranje za maloprodavce i uvoznike koji rade sa rokom trajanja proizvoda, poput svježeg voća.

Strategije preživljavanja i udruživanje

Kako bi se suočili sa ovim izazovima, neki uvoznici pribjegavaju kreativnim rješenjima. Jedna od strategija koja se ponovo aktivira je udruživanje resursa sa drugim uvoznicima. Na ovaj način se dijele troškovi i rizici prilikom uvoza različitih vrsta suhog voća, orašastih plodova i datulja. Ova praksa je prvi put testirana tokom pandemije COVID-19, kada su poremećaji u lancima snabdijevanja bili izuzetno izraženi.

Kako je objasnio jedan trgovac, ideja je da se umjesto da svaki pojedinačni uvoznik pokušava uvesti sve, grupišu resursi. Jedan uvoznik se fokusira na određenu regiju ili proizvod, a zatim se roba razmjenjuje među partnerima. Ovakav model smanjuje investicioni rizik za svakog pojedinačnog učesnika i omogućava veću stabilnost u nabavci.