Mnogi su upoznati sa ovim paradoksom: nakon dugih zimskih mjeseci, sunce počinje češće da sija, dani postaju duži, temperature rastu, a priroda šalje prve znakove dolaska proljeća. Ipak, umjesto očekivanog talasa energije, mnogi ljudi tada doživljavaju suprotno – osjećaju umor, razdražljivost, pad koncentracije i neobjašnjivu iscrpljenost.

Ovaj fenomen nije samo subjektivni osjećaj. Ljekari već decenijama ukazuju na to da kombinacija bioloških i psiholoških faktora, koji se pojavljuju na kraju zime, igra ključnu ulogu. U medicinskim istraživanjima ovo se često opisuje kao produženi efekat sezonske depresije ili takozvani “proljećni umor”.

Zima mijenja hemiju mozga

Glavni razlog leži u svjetlu. Tokom zimskih mjeseci dani su kraći, a nedostatak prirodnog svjetla direktno utiče na hemijske procese u mozgu. Kada izloženost sunčevoj svjetlosti opadne, dolazi do smanjenja serotonina – neurotransmitera koji reguliše raspoloženje, motivaciju i osjećaj zadovoljstva. Istovremeno, raste nivo melatonina, hormona koji kontroliše san i izaziva pospanost, ukazuju istraživači u radu za Neuroscience.

Ove promjene utiču na unutrašnji biološki sat, odnosno cirkadijalni ritam. Rezultat su osjećaj tromosti, manjak energije i potreba za dužim snom. Zbog toga se kod mnogih ljudi tokom zime javlja stanje poznato kao sezonski afektivni poremećaj, oblik depresije direktno povezan sa promjenama godišnjih doba.

Zašto je kraj zime posebno izazovan

Simptomi se mogu pojaviti već u jesen, ali stručnjaci primjećuju da vrhunac kod velikog broja ljudi dolazi u februaru i martu. Razlog je jednostavan: tijelo je mjesecima bilo izloženo nedostatku svjetla, fizičke aktivnosti i vitamina D, što stvara svojevrsni “biološki dug”. Kada vrijeme počne da se mijenja, organizam još nije stigao da se prilagodi novim uslovima.

Drugim riječima, priroda ulazi u novu fazu, dok naš organizam i dalje funkcioniše po zimskom režimu. U tom periodu često se javljaju simptomi poput izraženog umora i nedostatka energije, povećane potrebe za snom, slabije koncentracije, razdražljivosti i promjenljivog raspoloženja te želje za hranom bogatom ugljenim hidratima. Sve ovo su klasični znakovi sezonske depresije ili blažeg oblika takozvanog “zimskog bluza”.

Fenomen “proljećnog umora”

U evropskoj medicini ovaj osjećaj nosi i poseban naziv – proljećna letargija. To je stanje privremenog umora i psihičke iscrpljenosti koje se javlja pri prelazu iz zime u proljeće. Tijelo tada prolazi kroz niz adaptacija: hormoni, krvni pritisak i metabolizam počinju da se prilagođavaju dužim danima i višim temperaturama. Taj proces može izazvati osjećaj iscrpljenosti dok se organizam ne stabilizuje.

Jedan od razloga za konfuziju jeste činjenica da lijepo vrijeme ne donosi momentalno poboljšanje raspoloženja. Mozgu je potrebno vrijeme da obnovi ravnotežu između serotonina i melatonina. Tek nakon nekoliko sedmica dužih i svjetlijih dana, nivo serotonina počinje da raste, što mnogi primijete kao nagli povratak energije i dobrog raspoloženja. Zbog toga prvi pravi topli dan u proljeće često djeluje gotovo euforično – jer se tada hemija mozga konačno vraća u ravnotežu.