Povratak u školske klupe: Djeca u Gazi nakon godina bez obrazovanja

U Gazi se ponovo čuje žamor dječijih glasova, ispunjavajući šatore koji su pretvoreni u učionice. Iako je atmosfera bučna i pomalo haotična, osjeća se radost i život. Nastavnici podučavaju engleski jezik koristeći table, dok drugi ohrabruju učenike da pišu jednostavne riječi na arapskom jeziku.

Iako ovo nije tipičan školski dan, predstavlja novi početak nakon primirja između Izraela i Hamasa u oktobru, kako izvještava BBC.

Nakon dvije godine sukoba, dječiji glasovi ponovo odjekuju ruševinama škole Lulwa Abdel Wahab al-Qatami, koja se nalazi u naselju Tel al-Hawa, jugozapadno od Gaze. Škola je bila meta napada u januaru 2024. godine, a njeno dvorište je mjesecima služilo kao utočište raseljenim porodicama. Danas, iako u skromnijem obliku, ponovo postaje mjesto gdje se stiče znanje.

Djeca, držeći se za ramena, ulaze u improvizovane učionice sa osmjesima na licima. Za mnoge od njih, ovo je prvi korak ka povratku rutini i obrazovanju od početka sukoba.

Prema podacima UNICEF-a, preko 97% škola u Gazi je oštećeno ili uništeno tokom rata. Izraelske odbrambene snage (IDF) su više puta tvrdile da Hamas koristi civilnu infrastrukturu, uključujući škole, za svoje operacije, ali su rijetko pružale konkretne dokaze za te tvrdnje.

Većina od 658.000 djece školskog uzrasta u Pojasu Gaze nije imala formalno obrazovanje skoro dvije godine. Tokom tog perioda, mnoga djeca su iz prve ruke iskusila glad, raseljavanje i gubitak života. Sada se nazire rijetka prilika za postepeni povratak u djetinjstvo kakvo su nekada poznavali.

Četrnaestogodišnji Naeem al-Asmaar, koji je pohađao ovu školu prije nego što je uništena, izgubio je majku u izraelskom zračnom napadu.

“To je bilo najteže što sam ikada doživio”, rekao je Naeem.

Iako je bio raseljen mjesecima, njegova kuća u Gazi je ostala netaknuta. Nakon primirja, vratio se sa svojom porodicom.

“Mnogo mi je nedostajala škola”, rekao je Naeem, ističući značajnu razliku:

“Prije rata smo učili u pravim učionicama, a sada smo u šatorima. Učimo samo četiri predmeta i nemamo dovoljno prostora. Obrazovanje nije isto, ali je važno da smo ovdje”, dodao je.

Rital Alaa Harb, učenica devetog razreda, sanja da postane stomatolog.

“Raseljavanje je potpuno uništilo moje obrazovanje. Nije bilo vremena za učenje, niti škola. Mnogo mi nedostaju prijatelji i moja stara škola”, rekla je Rital.

Ovu improvizovanu školu vodi UNICEF, okupljajući djecu iz nekadašnje škole Lulwa i druge raseljene tokom sukoba. Nastava se fokusira na osnove: arapski, engleski, matematiku i prirodne nauke.

Direktor, dr. Mohammed Saeed Schheiber, koji ima 24 godine iskustva u obrazovanju, preuzeo je vođenje škole u novembru.

“Počeli smo s odlučnošću da nadoknadimo učenicima ono što su izgubili”, izjavio je dr. Schheiber.

Škola trenutno ima 1.100 učenika, dječaka i djevojčica, a nastava se odvija u tri smjene dnevno, sa odvojenim danima za dječake i djevojčice. Ukupno ima samo 24 nastavnika.

“Prije rata, naši učenici su učili u potpuno opremljenim školama, sa laboratorijama, kompjuterskim učionicama i internetom. Sve je to nestalo”, kaže dr. Schheiber.

Nema struje, nema interneta, a mnoga djeca se bore sa traumama. Preko 100 učenika je izgubilo jednog ili oba roditelja, domove ili su bili svjedoci ubistava tokom sukoba.

“Svaki učenik je pogođen, direktno ili indirektno”, rekao je direktor.

Psiholog sada vodi sesije podrške, nastojeći da pomogne djeci da procesuiraju svoja iskustva. Međutim, potražnja je mnogo veća od kapaciteta.

“Imamo više od hiljadu učenika, ali samo šest učionica po smjeni. Pored škole je veliki kamp za raseljene porodice, a mnoga djeca žele da se upišu, ali ih jednostavno ne možemo primiti”, istakao je direktor.

Za roditelje, povratak u školu donosi i olakšanje i brigu. Huda Bassam al-Dasouki, majka petoro djece raseljena iz južnog Rimala, kaže da je obrazovanje postalo veliki izazov.

“Nije da obrazovanje ne postoji, ali je izuzetno teško”, kazala je Huda.

Čak i prije sukoba, škole su se suočavale s nedostatkom resursa, a sada su osnovne potrepštine nedostupne ili preskupe.

Prema njenim riječima, neka djeca zaostaju i do četiri godine, uključujući i period izgubljen tokom pandemije.

“Moj sin ne zna čitati, ne zna pisati i ne zna prepisati s table”, kazala je Huda.

UNICEF navodi da situaciju dodatno pogoršavaju ograničenja na ulazak humanitarne pomoći u Gazu.

Jonathan Crickx, glasnogovornik UNICEF-a, kazao je da nedostaju sveske, olovke, gumice i lenjiri, te da dugo traže da ove potrepštine uđu u Gazu, ali to nije dozvoljeno.

Izrael tvrdi da ispunjava obaveze iz sporazuma o prekidu vatre i omogućava veći ulazak pomoći. Međutim, Ujedinjene nacije i brojne humanitarne agencije to osporavaju, optužujući Izrael da i dalje ograničava pristup osnovnim potrepštinama.

Uprkos prekidu vatre, izraelsko bombardovanje Gaze se nastavlja gotovo svakodnevno, kao odgovor na ono što Izrael naziva kršenjem sporazuma od strane Hamasa. Ipak, djeca nastavljaju da dolaze u školu.