U Londonskoj četvrti poznatoj kao ‘Mali Teheran’, radost zbog smrti ajatolaha Ali Khameneija, koja je izazvala spontane ulične proslave, ples i vatromet, polako prelazi u zabrinutost. Dok sukob u njihovoj domovini ulazi u šesti dan, a gradovi su pod teškim bombardovanjem, osjećaji iranske dijaspore u Ujedinjenom Kraljevstvu postaju sve složeniji.

Od slave do straha

“U subotu navečer ljudi su bili sretni, bilo je nevjerovatno”, rekao je Mostafa Zaryabi, 44-godišnjak koji radi u iranskoj pekari u području Fincheleya na sjeveru Londona. On je Khameneija nazvao “diktatorom” i izrazio nadu da će sada u Iranu biti slobode. Međutim, kako se bombardovanje nastavlja dan i noć, stotine civila su poginule, a veliki gradovi su razoreni, raste zabrinutost za rodbinu kojoj se ne može doći.

Vlasnik pekare, Rajad Ali Shahabi, 69, izrazio je zabrinutost zbog uništenja zemlje. “Dan i noć, ne prestaju”, rekao je o bombardovanju, koje prati sa stresom. Njegova pekara, kao i desetine drugih objekata u četvrti, ističe zastavu ‘Lav i Sunce’, simbol Irana prije Islamske revolucije 1979. godine, koja se često koristi kao znak podrške opozicionoj ličnosti Rezi Pahlaviju, prognanom sinu posljednjeg šaha.

Nada i tuga isprepletene

Na skupu od oko 200 uglavnom iranskih državljana Britanije u središtu Londona, aktivistica za ljudska prava Bita (38) govorila je o “sretnom raspoloženju” Iranaca u Britaniji. “Postoji osjećaj pravde i, iznad svega, osjećaj nade”, rekla je. Druga aktivistkinja, Haleh Blake (39), izjavila je da se osjeća mnogo smirenije u svijetu bez Khameneija i da je, iako osjeća strah od puta do promjena, optimistična u vezi s budućnošću. “Možemo sanjati o tome kakav će Iran biti sljedeći”, rekla je.

Međutim, 52-godišnji IT inženjer Kamran Naderi sažeo je osjećaje mnogih: “Osjećam se sretno i tužno u isto vrijeme. Sretno što vidim da će vlada, nadam se, nestati, ali tužno što vidim da neki nevini ljudi kao kolateralna šteta mogu biti ubijeni.”

Prema popisu stanovništva iz 2021./22. godine, u Britaniji živi 114.000 ljudi rođenih u Iranu. Između 2015. i 2024. godine, desetine hiljada Iranaca podnijelo je zahtjev za azil u Ujedinjenom Kraljevstvu, što je više od bilo koje druge nacionalnosti, prema podacima Migration Observatory sa Univerziteta u Oxfordu.

Shahabi, koji bi volio vidjeti Pahlavija kako se vraća da vodi sekularni demokratski Iran, rekao je da iako postoje strepnje zbog sukoba, većina njegovih mušterija se smije od subote. “Možete vidjeti radost na njihovim licima”, rekao je. “Ovo je početak kraja.”