Bijeg iz srca moći
Od Staljinovog saradnika do bjegunca: Priča Borisa Bažanova
Podijeli vijest
Boris Bažanov je ostao upamćen u istoriji kao jedan od najviših sovjetskih zvaničnika koji se usudio pobjeći iz Sovjetskog Saveza. To se dogodilo u vrijeme kada je Staljinov sistem tek počinjao da se zatvara, ali je već pokazivao svoju brutalnost.
Uspon u boljševičkoj hijerarhiji
Rođen 1900. godine, Bažanov je izuzetno brzo napredovao u boljševičkoj hijerarhiji. Početkom 1920-ih postao je tehnički sekretar Politbiroa i lični sekretar Josifa Staljina. To mu je omogućilo direktan uvid u najpovjerljivije dokumente i rasprave unutar samog vrha sovjetske vlasti. Bio je prisutan kada su se donosile odluke koje su odlučivale o sudbinama miliona ljudi i izbliza je posmatrao kako Staljin sistematski uklanja svoje rivale i koncentriše svu moć u svojim rukama.
Iz tog iskustva proizašlo je duboko razočarenje sistemom kojem je služio. Bažanov je shvatio da se iza revolucionarnih parola krije represivni mehanizam u kojem niko nije siguran, čak ni oni najbliži vođi. Svjestan da bi i sam mogao postati žrtva unutrašnjih obračuna, počeo je planirati bijeg, čin koji se u tadašnjem SSSR-u smatrao gotovo samoubilačkim.
Bijeg na simboličan datum
Na kraju je odlučujući korak učinio 1. januara 1928. godine, na Staru godinu. Tokom službenog putovanja u centralnu Aziju, iskoristio je praznično vrijeme, kada su nadzor i disciplina bili opušteniji, te je pobjegao preko granice u Iran.
Nakon toga, Bažanov je stigao u Evropu, gdje se nastanio u Francuskoj. Njegov bijeg je izazvao veliku pažnju, s obzirom na to da je bio najviši sovjetski zvaničnik koji je do tada prebjegao na Zapad. U emigraciji je objavio memoare u kojima je detaljno opisao unutrašnje odnose u Kremlju, Staljinov uspon i metode kojima je partijska elita učvršćivala vlast. Ti zapisi se smatraju jednim od prvih autentičnih svjedočanstava o stvarnom funkcionisanju Staljinovog režima.
Sovjetske vlasti su ga proglasile izdajnikom, a prema nekim navodima, pokušale su ga i likvidirati. Uprkos tome, Bažanov je preživio decenije u egzilu i umro 1982. godine. Njegova priča ostaje rijedak primjer čovjeka koji je na vrijeme shvatio prirodu sistema kojem je pripadao i koji je iz samog središta moći pobjegao dok je još mogao.
