Iako su Norveška i Francuska dominirale uzbudljivim takmičenjima u biatlonu na Olimpijskim igrama Milano Cortina, bronzane medalje Bugarske i Češke Republike bi se mogle pamtiti kao one koje su najsjajnije zasijale. Ovo je posebno važno u kontekstu napora da se ovaj sport proširi i razvija na globalnom nivou.

Međunarodna biatlonska unija, u želji da poveća broj zemalja koje se mogu boriti za pobjednička postolja na vrhunskom nivou, uložila je milion eura u program pod nazivom “Zatvaranje konkurentske razlike”. Neočekivana bronzana medalja Lore Hristove za Bugarsku u ženskoj individualnoj trci bila je prvi znak da program daje rezultate.

Tome je uslijedila i zapanjujuća treća pozicija Tereze Vobornikove iz Češke Republike u završnoj ženskoj masovnoj trci, čime je osigurano da se medalje u Anterselvi podijele među čak osam zemalja. Francuzi i Norvežani su čvrsto držali najveći dio nagrada, ali kroz plasmane bilo je i ohrabrujućih performansi mladih nada iz zemalja poput Ukrajine i Danske, koje su privukle pažnju navijača.

Stara garda i mladi talenti

Predvođeni vrhunskim nastupima francuskog para Julia Simon i Quentin Fillon Maillet, te lokalne heroine Dorothee Wierer, stara garda biatlona dala je dobar iskaz svojih kvaliteta. Međutim, mladi talenti poput Océane Michelon i Erica Perrota iz Francuske te Norvežanke Maren Kirkeeide pokazali su da su spremni odvesti ovaj sport na sljedeći nivo.

Finska je osvojila bronzu preko suhi Minkkinen, ali su Švedska i Njemačka podbacile u odnosu na svoju snagu i istoriju. Analiza njihovih nedostataka biće bolan, ali neophodan proces za ove dvije ponosne biatlonske nacije.

Put ka ravnopravnijem sportu

Da bi sport nastavio da bude uzbudljiv, potrebno je da manje nacije budu konkurentne. Bronzane medalje za Hristovu i Vobornikovu pokazale su svijetu da olimpijska slava više nije rezervisana samo za tradicionalne biatlonske tvrđave. Manje nacije ne samo da imaju mjesto za stolom, već mogu zauzeti i mjesto na olimpijskom postolju.