Njemačka: Zašto ne želi da šalje vojsku u Ukrajinu?

Dok su Velika Britanija i Francuska potvrdile spremnost da pošalju kopnene snage u Ukrajinu, Njemačka zauzima znatno oprezniji stav po pitanju potencijalne mirovne operacije. Njemački kancelar Friedrich Merz je saopštio da bi njemačke oružane snage (Bundeswehr) bile raspoređene isključivo na teritoriji NATO saveza koji okružuje Ukrajinu, sa ciljem podrške primirju, kako prenosi The Telegraph.

Merz je ove sedmice izjavio: “Učestvovat ćemo u nadzoru prekida vatre i doprinijet ćemo jačanju Ukrajine. To bi moglo uključivati, na primjer, raspoređivanje snaga u Ukrajinu na susjednom teritoriju NATO-a nakon prekida vatre”.

Drugim riječima, njemački vojnici neće biti prisutni na ukrajinskom tlu, za razliku od britanskih i francuskih, u hipotetskoj mirovnoj misiji. Ovakav stav je iznenađujuće suzdržan, posebno imajući u vidu da je kancelar prethodno izjavio, sa ironičnim prizvukom, da se “Njemačka vratila” kao vodeća sigurnosna sila u Evropi.

Pod vodstvom Merza, Njemačka je prekinula sa višegodišnjim nedovoljnim ulaganjem u vojsku i započela proces izgradnje “najjače konvencionalne vojske” na kontinentu.

Unutrašnja politika i historijski kontekst

Zašto Merz, lider Kršćansko-demokratske unije (CDU), koji je ranije hvaljen zbog svoje “jastrebovske” vanjske politike, sada pokazuje takvu suzdržanost? Odgovor djelimično leži u složenoj njemačkoj unutrašnjoj politici i ustavnim ograničenjima koja su uvedena nakon Drugog svjetskog rata.

Svako slanje njemačkih trupa u inostranstvo zahtijeva odobrenje Bundestaga, njemačkog parlamenta. Ovaj mehanizam je osmišljen kako bi spriječio da bilo koji njemački lider samostalno donosi odluke o vojnim intervencijama.

S obzirom na to da kancelar Merz ima tanku većinu u parlamentu, bilo kakav prijedlog o slanju vojske blizu Ukrajine, a pogotovo unutar njenih granica, predstavlja veliki politički rizik. Takav potez bi mogao dovesti do poniženja kancelara, koji je već doživio neuspjeh na glasanju o povjerenju u Bundestagu prošlog maja, kada su mu saveznici uskratili podršku, što je dovelo do ponavljanja glasanja – prvi put u njemačkoj istoriji.

Merz je oprezan kako bi izbjegao slično poniženje. Zbog toga se odlučio za blažu opciju – raspoređivanje mirovnih snaga u susjedne zemlje poput Poljske, umjesto u samu Ukrajinu.

Ovakav prijedlog ima veće šanse za prolazak u Bundestagu, posebno jer već postoji presedan sa 5000 njemačkih vojnika stacioniranih u Litvi radi odbrane NATO-ovih granica sa Rusijom i Bjelorusijom.

Politički otpor i američki plan

Iako su njemačke snage učestvovale u misijama u Afganistanu, na Kosovu i nedavno u Crvenom moru, ponovni odlazak njemačkih vojnika prema Kijevu, ovaj put kao mirotvoraca, nosi veliku istorijsku težinu. U slučaju da Vladimir Putin prekrši primirje i pokrene novu invaziju, njemački vojnici bi se morali boriti protiv ruskih snaga.

Zbog toga bi zahtjev za slanje trupa u Ukrajinu gotovo sigurno doživio neuspjeh u Bundestagu. Merz bi se suočio sa otporom ne samo krajnje ljevice (Die Linke) i krajnje desnice (AfD), već i ključnog koalicijskog partnera, Socijaldemokrata (SPD).

Zastupnici SPD-a su oprezniji prema provociranju Rusije i tradicionalno su pacifistički nastrojeni. Nedavno su se usprotivili i Merzovim prijedlozima o vraćanju obaveznog vojnog roka, koji je na kraju odbačen u korist blaže verzije dobrovoljnog služenja.

S obzirom na to da je ruski predsjednik više puta naglasio kako je prisutnost NATO trupa u Ukrajini “crvena linija”, gotovo je nezamislivo da bi SPD pristao na takav potez. Čak i unutar Merzovog CDU-a postoje struje koje, unatoč podršci Ukrajini, ne žele riskirati Treći svjetski rat. Sve to doprinosi suzdržanosti Merza, poznatog i kao “Der Außenkanzler” (kancelar za vanjsku politiku), od simboličnog slanja trupa.

Postoji sumnja u Evropi, uključujući i Berlin, da se mirovni plan koji predvodi SAD u sadašnjem obliku neće ostvariti. evropski lideri, predvođeni Britanijom i Francuskom, smatraju da Putin nije iskren u pregovorima i čekaju da američki predsjednik Donald Trump to shvati.

Evropska strategija se svodi na ispunjavanje forme i nuđenje trupa kako bi se umirio Trump, sa nadom da će on na kraju uvidjeti da ga Putin “zavlači”. Nadaju se da će se Trump tada okrenuti protiv ruskog lidera, uvesti Moskvi sankcije i pružiti punu američku vojnu potporu Kijevu. Ipak, mnogi se pribojavaju da je takav scenarij samo pusta želja.