Najrealističniji filmski psihopat prema psihijatrima
Podijeli vijest
Holivudski filmovi često prikazuju psihopate kroz prenapuhane klišeje i scene nasilja, umjesto da realno istražuju njihovu psihologiju. No, jedno istraživanje otkrilo je koji filmski lik najvjernije prikazuje pravog psihopata.
Prema izvještaju objavljenom u Science Newsu 2014. godine, najrealističniji filmski psihopat je Anton Chigurh iz filma Nema zemlje za starce iz 2007. godine, koji su režirali braća Coen. Ulogu Chigurha, hladnokrvnog plaćenog ubice koji koristi pištolj za klanje stoke, tumači Oscarom nagrađeni Javier Bardem.
Chigurh se ističe svojom tišinom i emocionalnom odsutnošću. Nikada se ne smije manijakalno; njegov osmijeh djeluje prazno i manipulativno. On, kako navode stručnjaci, jednostavno ne razumije ljudske emocije — što ga čini izuzetno vjerodostojnim prikazom psihopate.
“Anton radi svoj posao i može spavati bez ikakvih problema. U svojoj praksi susreo sam nekoliko takvih ljudi. Bili su hladni, pametni, nisu osjećali krivnju, tjeskobu, ili depresiju”, objasnio je forenzički psihijatar Samuel Leistedt.
Do ovog zaključka Leistedt i njegov kolega Paul Linkowski došli su nakon trogodišnjeg istraživanja, tokom kojeg su analizirali 400 filmova s likovima psihopata. Njihov cilj bio je utvrditi koliko vjerno filmski prikazi odgovaraju stvarnim kliničkim karakteristikama psihopatije. Anton Chigurh pokazao se kao najtačniji primjer.
Na njihovoj listi visoko su se plasirali i Hans Beckert, ubojica djece iz klasika M Fritza Langa (1931), te Henry iz horora Henry: Portret serijskog ubojice (1986), kojeg glumi Michael Rooker. I Beckert i Henry djeluju bez empatije i plana, što ih čini uznemirujuće realnim.
Leistedt je ujedno objasnio i zašto mnogi kultni filmski zlikovci nisu stvarni psihopati. Norman Bates iz Hitchcockovog Psiha pati od psihoze, što uključuje halucinacije i deluzije — potpuno drugačije od psihopatije.
Isto vrijedi i za Hannibala Lectera iz filma Kad jaganjci utihnu.
“Njegova uznemirujuća smirenost, koliko god bila filmski efektna, nije stvarna karakteristika psihopata,” zaključio je Leistedt.
