Najuspješnija alpska skijašica u istoriji Svjetskog kupa, Mikaela Shiffrin, otkrila je da osjeća kako se njenoj izvanrednoj karijeri bliži određena prekretnica, iako još uvijek nije sigurna kako će ta promjena izgledati.

Neizvjesna budućnost nakon Olimpijade

Iako ima još rekorda za oboriti i pobjeda za proslaviti, američka zvijezda teško može zamisliti svoju sportsku budućnost daleko izvan Olimpijskih igara u Milano Cortini 2026. godine. “Ne znam imam li odgovor na to”, izjavila je Shiffrin za Reuters. “Trenutno sam toliko usred svega. Zapravo je ostalo još toliko ove sezone. Veliki mi je cilj da se borim za ovu ukupnu titulu. I za mene je potencijalno ostalo još četiri do šest trka u sezoni. Ima toliko stvari kojima se radujem.”

“Osjećam da se neka vrsta tranzicije u mojoj karijeri bliži, ali ne znam kako to izgleda i ne znam kako to reći”, dodala je.

Rekordna kolekcija i lična borba

Tridesetogodišnja skijašica sada posjeduje najviše olimpijskih zlatnih medalja ikada osvojenih od strane američkog skijaša, uz rekordnih 108 pobjeda na Svjetskom kupu. Naslov u slalomu od srijede je njeno treće olimpijsko zlato od prvog 2014. godine, a sada ima ukupno četiri olimpijske medalje. Na svjetskim prvenstvima, Shiffrin ima 15 medalja, od kojih je osam zlatnih.

Amerikanka, koja je zaručena za norveškog skijaša Aleksandera Aamodta Kildea, također ide po svoju šestu ukupnu kristalnu kuglu Svjetskog kupa, nakon što je već osigurala manju slalomsku po rekordni deveti put. “Svaki dan izlazim na trening i volim to”, rekla je. “Volim skijanje i volim trenirati i vježbati. Tako da ne znam kako to izgleda za sljedeće četiri godine. Četiri godine se čine kao stvarno dugo vrijeme, ali isto tako prolazi tako brzo.”

Shiffrin je emocionalno govorila o borbi da se takmiči bez prisustva svog oca, koji je preminuo 2020. godine, o tihoj vezi koju je osjetila nakon prelaska cilja i novoj stvarnosti. “Željela sam i stvarno sam bila ljuta i ogorčena na ljude koji govore da osjećaju svoju voljenu osobu sa sobom nakon smrti”, rekla je. “I toliko puta sam željela razgovarati sa svojim ocem i pokušala sam razgovarati s njim i on ne odgovara. I to me ljuti.”

“U ovoj utrci, možda je to bio prvi put da sam pomislila da mogu samo razgovarati s njim i on ne mora odgovoriti. I možda je to bila ključna stvar da prihvatim stvarnost da mogu osvojiti medalju i on nije ovdje da to vidi”, zaključila je.