Decenije zajedničkog života

U selu Tarevo, gdje se život mjeri poštenjem i čestitošću, ispisana je jedna od najdirljivijih stranica o ljudskoj privrženosti. Mehmed i Zejna Smajić proveli su decenije dijeleći hljeb, radost, brige i podižući brojnu porodicu. Njihov brak bio je tvrđava, a ljubav tiha voda koja je sve prepreke savladavala.

Srce puklo od tuge

Jučer je Tarevo utihnulo kada je stigla vijest o Mehmedovoj smrti. Na smrtovnici, među ožalošćenima, stajalo je i ime njegove vjerne supruge Zejne. Niko tada nije slutio da će to biti posljednji put da su njihova imena razdvojena na papiru. Samo dan nakon što je njen Mehmed napustio ovaj svijet, Zejnino srce, umorno od tuge i želje za njim, prestalo je kućati. Nije mogla zamisliti sutrašnji dan bez čovjeka s kojim je gradila dom i gledala kako rastu njihovi sinovi Enes, Fadil, Fahir, Huso i Zijad, te kćerka Sedina.

Zajednički ispraćaj

Sudbina je odredila da dženaza koja je bila zakazana za Mehmeda dobije još jedno ime. Sutra će Tarevo svjedočiti prizoru koji se rijetko viđa: dvije dženaze, jedna pored druge, kreću ispred iste kuće žalosti. U trenucima dok sinovi, kćerke, unučad i praunučad brišu suze, ostaje utjeha da su Mehmed i Zejna otišli onako kako su i živjeli, ruku pod ruku. Allah Svemogući je odredio da u razmaku od samo nekoliko sati napuste ovaj dunjaluk, kao da nisu željeli dopustiti jedno drugom da dugo tuguju u samoći.

Naslijeđe ljubavi

Sutra će biti ukopani na mezarju u Tarevu. Ista zemlja će prekriti dva tijela koja je za života spajala neraskidiva nit. Iza njih ostaje velika porodica, brojni prijatelji i priča koja će se generacijama prepričavati: priča o ljubavi koja je bila toliko jaka da je čak i smrt morala da ih sačeka, kako bi na onaj svijet zakoračili zajedno. Iza njih ostali su ožalošćeni sinovi, kćerka, zet, snahe, unučad, praunučad i brojna rodbina. Neka im Allah podari lijepi Džennet, a porodici strpljenje u ovim teškim trenucima.