San Antonio de los Banjos, mirni kubanski gradić, postao je žarište protesta prije gotovo pet godina, što je pokrenulo talas sličnih demonstracija širom zemlje koji je potresao komunističku vladu na način neviđen decenijama. Ogorčeni hroničnom nestašicom hrane i lijekova te dugotrajnim nestancima struje tokom pandemije koronavirusa, demonstranti su marširali ulicama uz povike “Patria y Vida” (Domovina i život), naslov popularne pjesme koja preokreće komunistički slogan “Patria o Muerte” (Domovina ili smrt).

Ta fraza postala je poklič pokreta koji su državne sigurnosne snage brzo ugušile. Sada, kada je Kuba pod američkom naftnom blokadom i sankcijama koje su zemlju bacile u dublju krizu, Reuters je posjetio ista susjedstva u kojima su se policija i demonstranti najžešće sukobili 11. jula 2021. godine: San Antonio de los Banjos i marginalizovano havansko naselje La Güinera.

Sjete brutalnosti i strah od zatvora

U intervjuima sa 12 ljudi koji su pristali da budu citirani, i nekoliko drugih koji su odbili da budu identifikovani, Reuters je otkrio da se ljudi sjete brutalnosti posljednjeg obračuna, što je svjedočanstvo trajne moći kubanskog sigurnosnog aparata. Neki su, međutim, bili željni da okrive Washington i kažnjavajuće američke ekonomske sankcije protiv Kube.

Iako Kubanci izražavaju frustracije zbog dugih nestanaka struje, lupajući po kuhinjskim loncima u molbi da se upale svjetla, za sada se, barem, ponavljanje 11. jula čini malo vjerovatnim. Vođe disidenata su uglavnom zatvoreni ili prognani od tada, a vlada je isključila internet na znakove protesta, kao što je to učinila tog dana. Strah je, također, faktor.

“Uvjeravam vas, ljudi neće protestovati na ulicama jer se boje”, rekao je Brian Jimenez, 26-godišnji pekar iz San Antonija de los Banjosa, koji je izjavio da ga je policija pretukla tog dana i da je nakon toga bio pritvoren nekoliko dana. Policija je ispočetka pokazivala suzdržanost, rekao je, ali onda su došli strahoviti “crni beretkasi”, brigada Ministarstva unutrašnjih poslova, i “grubo su postupali sa ljudima”, dajući primjer koji još uvijek odzvanja. “Mnogi moji prijatelji su još uvijek u zatvoru”, rekao je Jimenez.

Reuters nije mogao provjeriti njegovu priču o policijskom prebijanju pritvorenika, iako su drugi demonstranti i grupe za ljudska prava izvijestili o sličnim iskazima o zlostavljanju. Kubanska vlada nije odgovorila na zahtjev za komentar.

Posljedice protesta i gubitak nada

Kubanci su izrazili niz mišljenja, od simpatija prema kubanskoj vladi suočenoj sa američkim antagonizmom do otvorene kritike komunističke vlade zbog neuspjeha u stvaranju prosperiteta. Drugi su pozivali na dijalog i razumijevanje. Ali svi su se složili da postoji mala vjerovatnoća za još jedan masovni narodni ustanak u skorije vrijeme, navodeći nasilnu represiju vlade iz 2021. godine, što je rezultiralo dugim zatvorskim kaznama za mnoge demonstrante, a također su primijetili da demonstracije nisu proizvele nikakvu značajnu promjenu.

“Kada protestuješ, ne možeš naći posao. Poduzimaju mjere protiv tebe ili tvoje porodice”, rekao je Robert Perez, 27-godišnji student sociologije na Univerzitetu Artemisa. “Na Kubi svi znaju da je jedan od načina za život otvaranje malog biznisa i prodaja robe. Oni koji su ustali 11. jula to ne mogu učiniti.”

Grupe za ljudska prava, Evropska unija i Sjedinjene Države procjenjuju da je Kuba zatvorila između 1.000 i 1.500 ljudi od tih široko rasprostranjenih protesta, od kojih mnogi i dalje služe produžene kazne. Kubanske vlasti kažu da su zatvoreni proglašeni krivim za zločine uključujući javni nered, odupiranje hapšenju, pljačku i vandalizam. Kuba okrivljuje Sjedinjene Države za finansiranje nemira i podsticanje njihovog širenja, što je dio šire zavjere za rušenje vlade na ostrvu.

“Ljudi se neće upetljati jer u stvarnom životu niko ne želi ponovo biti zatvoren. Ljudi nemaju načina da se brane”, rekao je Yuniel Romero, 37-godišnji frizer u La Güineri. Ariel Anillo, 52-godišnji prodavac uglja, rekao je da većina Kubanaca istraje – “svjetla se gase na tri dana i niko ne umire” – ali da je represija također faktor. “Znaš da ako odeš na protest mogu te staviti u zatvor na 15 do 20 godina”, rekao je Anillo. “Onda je situacija gora, a tvoja porodica pati.”