Kontinentalni sudari koji oblikuju naš planet
Podijeli vijest
Nastanak Himalaje
Prije otprilike 50 miliona godina započeo je jedan od najimpresivnijih geoloških susreta u istoriji Zemlje, kada su se indijska i euroazijska ploča sudarile. Ovaj tektonski proces, koji se i danas odvija, rezultirao je formiranjem Himalaje, najvišeg planinskog vijenca na svijetu. Indijska ploča se i dalje kreće prema sjeveru brzinom od približno pet centimetara godišnje, potiskujući se ispod euroazijske ploče i podižući planinske vrhove na izuzetne visine. Mount Everest, kao najznačajniji vrh ovog geološkog čuda, nastavlja da raste za otprilike četiri milimetra svake godine, što svjedoči o nezaustavljivoj snazi tektonskih pokreta.
Afrički rascjep i novi ocean
Istočnoafrički rascjep proteže se preko 3.000 kilometara, od Crvenog mora do Mozambika, predstavljajući jedan od najaktivnijih tektonskih sistema na planeti. Ova kontinentalna rasjedna zona, široka između 30 i 100 kilometara, postepeno razdvaja afrički kontinent na dva dijela. Naučnici procjenjuju da će za otprilike pet do deset miliona godina istočni dio Afrike biti potpuno odvojen i formirati novi ocean. Danas možemo vidjeti upečatljive dokaze ovog procesa kroz duboke doline, aktivne vulkane i brojna jezera koja ispunjavaju depresije nastale cijepanjem kontinentalne kore.
Andski lanac i subdukcija
Andski planinski lanac u Južnoj Americi predstavlja drugu vrstu kontinentalnog susreta – subdukciju oceanske kore ispod kontinentalne. Naska ploča, dio pacifičke tektonske ploče, potapa se ispod južnoameričke ploče brzinom od približno sedam do osam centimetara godišnje. Ovaj proces ne samo da podiže Ande na visine preko 6.000 metara, već je odgovoran i za intenzivnu vulkansku aktivnost duž čitavog lanca. Najviši aktivni vulkan na svijetu, Ojos del Salado (6.893 metara), nalazi se upravo u Andima, što svjedoči o geološkoj energiji koja neprestano oblikuje ovaj region.
Mediteranski spoj bez planina
Za razliku od dramatičnih sudara koji stvaraju planinske lance, spoj između euroazijske i afričke ploče u mediteranskom području pokazuje drugačiji obrazac. Ovdje se afrička ploča polako potapa ispod euroazijske, ali bez formiranja visokih planinskih lanaca sličnih Himalajama. Umjesto toga, ovaj složeni tektonski susret rezultirao je stvaranjem brojnih otoka, poluotoka i dubokih morskih bažena. Ova geološka zona odgovorna je za mnoge potrese u regionu, uključujući i one koji pogadaju Italiju, Grčku i Tursku, podsjećajući nas da su tektonski procesi stalno prisutni bez obzira na površinske manifestacije.
Antarktik kao geološka kapsula
Antarktik, najhladniji, najsušniji i najvjetrovitiji kontinent, predstavlja jedinstvenu geografsku karakteristiku – kontinent gotovo potpuno prekriven ledom koji skriva drevne geološke formacije. Ispod ledene kape debljine i do 4,8 kilometara, nalazi se Transantarktičko gorje, jedan od najdužih planinskih lanaca na svijetu koji se proteže preko 3.500 kilometara. Zanimljivo je da se antarktička ploča praktički ne sudara direktno s drugim kontinentalnim pločama, već je okružena oceanskim grebenima gdje se stvara nova oceanska kora. Ovaj geološki mir omogućio je očuvanje drevnih stijena koje pružaju uvid u geološku prošlost našeg planeta.
