Čuvena freska Michelangela “Posljednji sud” u Sikstinskoj kapeli prolazi kroz najopsežniju restauraciju u posljednje tri decenije. Cilj je ukloniti svijetli bijeli talog koji su ostavili znojni posjetioci, kako bi se vratile živopisne boje ovog 16. vijekovnog remek-djela visokog gotovo 14 metara.

Uzrok i tretman

Vatikan je objasnio da je supstanca “nevidljiva golim okom” i identifikovana je kao kalcijum laktat. Restauratori uklanjaju talog tako što ga brišu destilovanom vodom kroz sloj japanskog papira. “Znojenje se povećalo u posljednjim godinama zbog klimatskih promjena. Zbog znojenja proizvodimo mličnu kiselinu… koja postaje kalcijum laktat”, rekao je za novinare Fabio Morresi, šef naučnog istraživanja u Vatikanskim muzejima.

Iako će posjetioci i dalje moći pristupiti Sikstinskoj kapeli tokom radova, freska je skrivena velikim skelama prekrivenim reprodukcijom djela. Direktorica Vatikanskih muzeja Barbara Jatta opisala je uklanjanje taloga kao “pomalo kao kataraktu”.

Emocionalni proces i istorijat

Morresi je razliku na freski prije i poslije tretmana opisao kao “dva različita svijeta” i istakao da je rad na ovom remek-djelu “emocionalan” proces. “Divno je… Ovdje je dio mene”, izjavio je, podsjećajući da je zaposlen 1988. godine, kada je započela posljednja velika restauracija, a sada je blizu penzije.

“Posljednji sud”, dovršen između 1536. i 1541. godine, središnje je djelo Sikstinske kapele, smješteno odmah iza oltara. Kaže se da je tadašnji papa Pavao III bio toliko impresioniran djelom da je pao na koljena i zatražio oprost kada ga je prvi put ugledao. Freska pokriva površinu od 180 kvadratnih metara i prikazuje 391 figuru.

Mnoge gole i polugole figure na slici izazvale su skandal, te su nakon Michelangelove smrti mnoge bile prekrivene platnima naslikanim preko originala. Dio tih naslikanih platna uklonjen je 1994. tokom posljednje velike restauracije. Trenutni projektat sponzorišu američki donatori, a cjelokupna obnova Sikstinske kapele po dijelovima započela je 2010. godine.