Dok se sukob između Irana, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država produbljuje, Kina se suočava sa kompleksnim izazovima koji mogu ugroziti njen uticaj i ekonomske interese na Bliskom istoku. Analitičari ističu da je Peking više zabrinut za zaštitu svojih strateških ciljeva nego za to ko će upravljati Iranom.

Promjena režima i kineski stav

Andrea Ghiselli sa Univerziteta u Exeteru ističe da Peking pažljivo prati “kakvo će se novo rukovodstvo pojaviti” u Teheranu. Prema njegovim riječima, sljedeći režim koji će upravljati Iranom vjerovatno će ostati autoritaran, ali vjerovatno “više vojne prirode, a ne vođen od strane klerika”. Ghiselli smatra da bi Kina ovu promjenu mogla “donekle pozdraviti”, navodeći kako su neki kineski posmatrači dugo kritikovali klerikalno rukovodstvo jer je “gurnulo Iran u ćošak, a da nije dovoljno razvilo ekonomiju”.

Jonathan Fulton sa Atlantic Councila dodaje da je Peking “prilično agnostičan” po pitanju toga ko upravlja Iranom. “Ako dođe do promjene režima, ne mislim da bi to zaista promijenilo kineske interese u Iranu”, rekao je Fulton. “To bi zapravo moglo podržati kineske interese ako postoji manje agresivan režim… što bi vjerovatno rezultiralo predvidljivijom regijom, što bi bilo dobro za Kinu.”

Balansiranje odnosa u Zaljevu

Dok je anti-zapadno usklađivanje Pekinova “primarna zajednička politička osnova” sa zemljama poput Irana, kineski osnovni interesi ne uključuju “podupiranje anti-američkih diktatura širom svijeta”, ističe Drew Thompson, viši saradnik na S Rajaratnam School of International Studies (RSIS).

“Ako iranska vlada padne… Peking će zasigurno angažovati nasljedni režim bez obzira na njegovu ideologiju, osiguravajući da nova vlada ne prizna Tajvan, zaštiti kineske trgovinske i investicione interese, održi protok nafte i otvorene diplomatske kanale”, napisao je Thompson u komentaru od 21. januara, koji je prethodio izraelsko-američkim napadima na Iran.

Istovremeno, Kina balansira odnose i na drugoj strani Zaljeva. Iranove uzvratne udare pogodile su Bahrein, Kuvajt, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate – države u kojima kineski komercijalni interesi daleko nadmašuju njegove veze sa Teheranom.