Kako je Beti, čimpanza koja rješava zagonetke, promijenila naše shvatanje inteligencije?
Podijeli vijest
Revolucionarni eksperiment
U laboratorijama Instituta za kognitivne nauke Maksa Plancka u Njemačkoj, tokom 2000-ih godina, odvijao se jedan od najrevolucionarnijih eksperimenata u istoriji proučavanja životinjske inteligencije. Mlada čimpanza po imenu Beti postala je glavni akter istraživanja koje će zauvijek promijeniti način na koji naučnici shvataju kognitivne sposobnosti primata. Doktor Džozef Kal, vodeći istraživač, osmislio je test koji će provjeriti sposobnost čimpanzi da koristi alate na način koji je do tada smatran isključivo ljudskim.
Eksperiment je bio jednostavan u konceptu, ali genijalan u dizajnu. Beti je suočena sa cijevi vertikalno postavljenom u kavez, unutar koje se nalazila željena poslastica. Pored nje bile su dostupne dvije žice – jedna ravna i jedna zakrivljena u obliku kuke. Naučnici su pretpostavljali da će Beti pokušati koristiti zakrivljenu žicu, jer je to očigledno rješenje. Međutim, ono što se dogodilo sljedeće šokiralo je naučnu zajednicu i postalo klasičan studijski slučaj u kognitivnoj etologiji.
Neočekivano rješenje
Umjesto da pokuša koristiti postojeću kuku, Beti je uzela ravnu žicu i, koristeći svoje ruke i zube, savila je kraj u kuku. Ovaj jednostavan, ali duboko značajan čin, demonstrirao je nešto što je do tada bilo nezamislivo – životinja je sposobna za spontano modificiranje alata kako bi riješila problem. Nije samo prepoznala problem, već je kreativno osmislila rješenje i implementirala ga bez ikakvog prethodnog uvježbavanja ili pokazivanja.
Štaviše, Beti je pokazala razumijevanje fizičkih principa. Kada joj je data deblja i čvršća žica koja se teže savijala, ona je koristila uglove kaveza kao polugu da bi stvorila savršeno savijen kuk. Ova sposobnost planiranja i korištenja okoline kao pomoćnog sredstva pokazala je nivo razmišljanja koji je daleko nadmašio očekivanja istraživača. Beti nije samo imitirala ponašanje koje je vidjela – ona je inovirala na licu mjesta.
Alati i inovacije
Beti nije bila izolovan slučaj u svijetu čimpanzi. Divlje čimpanze u nacionalnom parku Tai u Obali Slonovače pokazuju slične sposobnosti u korištenju alata. One koriste kamenje kao čekić i nakovanj za ljuštenje orahe, birajući specifične vrste kamenja koje su najpogodnije za ovu zadat. Čimpanze u Senegalu koristi štapove za lov na galago primate, modificirajući krajeve štapova kako bi stvorili efektivnije koplje.
Ono što čini Betin slučaj posebnim je kontrolisana sredina u kojoj je testirana, što je omogućilo naučnicima da precizno dokumentuju i analiziraju njene kognitivne procese. U više od 90% pokušaja, Beti je uspješno modificirala alat kako bi dobila hranu, pokazujući dosljednu sposobnost rješavanja problema. Kada joj je data izbor između već napravljene kuke i ravne žice, ona je uvijek birala ravnu žicu – jasno pokazujući da je preferirala priliku da sama kreira svoj alat.
Socijalno učenje
Jedan od najfascinantnijih aspekata Betinog slučaja je kako je njeno znanje preneseno na druge čimpanze u laboratoriju. Kada je druga čimpanza po imenu Džegi dovedena u isti kavez, Beti joj nije direktno pokazivala kako da savije žicu. Međutim, posmatranjem Beti kako rješava problem, Džegi je brzo naučio istu tehniku. Ovaj fenomen socijalnog učenja pokazuje da čimpanze ne samo da mogu inovirati, već mogu i prenositi te inovacije kroz posmatranje.
U divljini, ovo socijalno učenje manifestuje se kroz različite kulture čimpanzi. Različite grupe čimpanzi u različitim dijelovima Afrike razvile su jedinstvene tehnike korištenja alata koji se prenose s generacije na generaciju. Neke grupe koristi listove kao čaše za vodu, dok druge koristi štapove za ‘ribolov’ na termite. Ove kulturne razlike dodatno naglašavaju složenost kognitivnih sposobnosti čimpanzi.
Promjena paradigme
Betin slučaj imao je dubok uticaj na naučnu zajednicu i našo se na naslovnicama časopisa ‘Science’ 2002. godine. Njeno ponašanje nije bilo rezultat slučajnosti ili instinkta – bilo je to rezultat složenog kognitivnog procesa koji uključuje predviđanje, planiranje i kreativno rješavanje problema. Ovo je direktno izazvalo tradicionalne poglede na inteligenciju i alat koji su dugo vremena smartali isključivo ljudskim domenom.
Danas, Betin slučaj služi kao kamen temeljac u razumijevanju evolucije inteligencije. Ona nam pokazuje da sposobnost za apstraktno razmišljanje i kreativno rješavanje problema nije ekskluzivno ljudska karakteristika, već dio kontinuuma kognitivnih sposobnosti koji se proteže kroz različite vrste. Njena priča podstiče naučnike da preispitaju granice između ljudske i životinjske inteligencije i otvara nova pitanja o prirodi svijesti i razmišljanja kod drugih vrsta.
Naslijeđe čimpanze Beti
Beti je živjela do 2014. godine u Institutu Maksa Plancka, gdje je nastavila da bude predmet istraživanja i inspirira nove generacije naučnika. Njen slučaj ostaje jedan od najbolje dokumentiranih i najuticajnijih primjera životinjske kognicije u modernoj nauci. Ona nije samo promijenila način na koji naučnici shvataju inteligenciju čimpanzi – promijenila je način na koji shvatamo samu prirodu inteligencije.
Danas, zahvaljujući Beti i njenim kolegama čimpanzama, znamo da su sposobnosti poput planiranja, inovacije i socijalnog učenja duboko ukorijenjene u našem zajedničkom evolucijskom naslijeđu. Svaki put kada vidimo životinju kako koristi alat ili rješava problem, sjetimo se Beti – čimpanze koja je savila ne samo žicu, već i naše shvatanje o tome šta to znači biti inteligentan.
