John Wayne je vjerovao da može bez većih problema da prebrodi nadolazeću oluju novih Hollywoodskih trendova, a da pritom ne izgubi filmsku poziciju u kojoj je uživao. Međutim, na kraju je shvatio da je postao čovjek van svog vremena.

Ne samo da je krajem šezdesetih već bio u sumraku karijere, što je značilo da je bio previše star da bi iz korena mijenjao pravila koja su mu decenijama savršeno služila, već je, kao živa legenda, pretpostavljao da to od njega niko ni neće zahtijevati.

Era Novog Hollywooda

Međutim, niko – pa ni on, nije mogao da pobjegne od evolucije. Kada je era Novog Hollywooda eksplodirala, donoseći talas ambicioznih autora koji su medij vodili u hrabrom, novom pravcu, pomerajući granice koje su prethodnici ostavili netaknutim, Wayne je bio bijesan i zaprepašćen.

Zgražavao se nad, po njegovom mišljenju, sve većim oslanjanjem na seks i nasilje, gnjevio se zbog ideje da homoseksualna reprezentacija postaje uobičajena na velikom platnu, bio ogorčen time što je Clint Eastwood njegov voljeni vestern odveo u mračnije i opasnije vode, a ostajao je zapanjen činjenicom da su bezkrvne pucnjave koje je snimao decenijama pretvorene u krvave, haotične prizore, piše Far Out Magazin.

Veteran je bio zgrožen filmom ‘Divlja horda’ Sama Peckinpaha, prelomnim ostvarenjem koje je podiglo ljestvicu filmskog nasilja, i zakleo se da ga nikada neće uhvatiti u filmu koji ljudski život tretira s tolikim, krvavim nepoštovanjem.

Sve dok to ipak nije učinio – samo godinu dana kasnije.

Pristanak na promjene

“Nisam režirao veliki film dugo vremena kada me je Duke pitao da li bih želio da radim ‘Velikog Jakea'”, prisjetio se George Sherman.

Glavno snimanje počelo je u decembru 1970, osamnaest mjeseci nakon izlaska ‘Divlje horde’, i reditelj je znao da film mora da prihvati moderne trendove, ali je njegovoj glavnoj zvijezdi za to bilo potrebno malo uvjeravanja.

“Najveći rizik do 1970. bilo je nasilje u filmovima”, objasnio je Sherman. “Duke se nije slagao sa mnom, ali sam mu rekao da nasilje moramo učiniti realističnijim, jer je publika to već očekivala. Nevoljno je pristao.”

Publika je bila šokirana onim što je vidjela kada je ‘Veliki Jake’ stigao u bioskope.

Kao što je to bio slučaj s većinom filmova Johna Waynea, i ovaj se završio klimaktičnom pucnjavom u trećem činu. Ovog puta, glumac je napustio naviku čitavog života i popustio zahtjevima reditelja da “pojača ulog”, zbog čega su mnogi kritičari i gledaoci ismijavali nasilni završni obračun kao toliko krvav da je graničio s bespotrebnim.

U zraku se osjećala snažna doza licemjerja: Wayne je godinama javno kritizirao koliko moderni filmovi postaju nasilni, nakon karijere u kojoj je nemilosrdno uklanjao negativce bez ijedne kapi krvi, da bi se potom okrenuo i uradio isto to u ‘Velikom Jakeu’ i to u filmu koji ni izbliza nije mogao da parira ‘Divljoj hordi’.