Pet iranskih nogometašica koje su dobile azil u Australiji suočavaju se s teškim emocionalnim izazovima i borbom da se pomire s odvojenošću od voljenih u matičnoj zemlji. Njihovu situaciju opisala je kriketarka Tooba Khan Sawari, koja je sama pobjegla iz Afganistana nakon dolaska talibana na vlast 2021. godine.

Australija je u utorak dodijelila humanitarne vize petorici iranskih sportistkinja nakon što su zatražile azil, strahujući od progona ukoliko bi se vratile kući. Razlog za strah bila je njihova odluka da ne otpjevaju nacionalnu himnu na utakmici Azijskog kupa za žene. Vlada je u srijedu potvrdila da je još jedna igračica i član podrške prihvatila australsku ponudu pomoći, dok se jedna odlučila vratiti kući usred zračnog rata između SAD-a i Izraela u Iranu.

Bol izgnanstva

Sawari, koja je sada u 25. godini i živi, studira i trenira kriket u Canberri, otkriva duboku bol izbjegličkog života. “Biti izbjeglica, to nosi mnogo boli”, rekla je za Reuters. “Svaki dan će vam nedostajati roditelji, porodica. Nedostaje vam vrijeme koje ste proveli sa svojim sunarodnicima. Čak i hrana koju ste jeli u svojoj zemlji – nedostaje vam svaka pojedina stvar.”

Naglasila je da je najteži dio preseljenja upravo taj stalni bol odvojenosti od kuće, a ne praktični izazovi poput učenja novog jezika. “Nije lako sve samostalno organizovati bez ikakve porodične podrške”, dodala je, ističući da to može dovesti do “puno depresije”.

Sport kao terapija

Catherine Ordway, sportski pravnik i akademik koji je pomogao afganistanskim kriketarkama da se nastane u Australiji, ističe da ostanak povezan sa sportom može pomoći izbjeglim sportistima da se nose sa osjećajima zbunjenosti i anksioznosti. “Za kriketarke je to bilo izuzetno važno”, rekao je Ordway, gostujući naučnik na UNSW Business School u Canberri. “To će biti važno i za iranske igračice… Siguran sam da će ih voditi njihovi pravni savjetnici i veze u zajednici koje su već uspostavile, a onda mogu početi istraživati koje su im opcije u nogometnim timovima.”

Sawari je otkrila da je godinama nakon dolaska u Australiju bila na savjetovanju kako bi se nosila sa psihološkim pritiskom izgnanstva. Iako hvali australsku vladu na podršci njoj i njenim bivšim kolegicama iz Afganistana, upozorava iranske nogometašice da će prilagodba potrajati. “Nije lako u zemlji kada ne znate njihov jezik ili kulturu”, rekla je. “Vrlo je teško prihvatiti da živite negdje drugdje.”