U samom srcu Istanbula, Fatihova džamija stoji kao monumentalni svjedok jedne od najvažnijih epoha u istoriji grada. Izgrađena po naredbi sultana Mehmeda II Osvajača, ova džamija predstavlja prvu veliku carsku svetinju podignutu nakon osmanske pobjede nad Konstantinopoljem.

Kompleks je nastao između 1463. i 1470. godine na mjestu nekadašnje Bizantijske crkve Svetih apostola, što je bio snažan simboličan potez kojim je nova vlast utisnula svoj pečat na panoramu metropole. Projekt je povjeren arhitektu Atik Sinanu, čije je originalno djelo, nažalost, stradalo u nizu katastrofalnih potresa.

Preživljavanje kroz katastrofe i obnove

Prvi veliki udarac džamija je doživjela 1509. godine u zemljotresu poznatom kao ‘Mala apokalipsa’. Međutim, najteži udarac uslijedio je 1766. godine kada se potpuno srušila glavna kupola građevine. Obnovu je pokrenuo sultan Mustafa III, a džamija je ponovo otvorena za vjernike 1771. godine, ovaj put s novim arhitektonskim rješenjem.

Iako je zadržala srž klasičnog osmanskog stila, na obnovljenoj građevini mogu se uočiti i uticaji baroka iz 18. stoljeća, što je svjedočanstvo vremena u kojem je izgrađena. Kompleks, poznat kao ‘kullijje’, projektovan je sa izuzetnim osjećajem za simetriju i obuhvatao je brojne objekte od javnog značaja.

Središte obrazovanja i kulture

Fatihova džamija nije bila samo mjesto za molitvu, već i jedno od najvažnijih kulturnih i obrazovnih čvorišta carstva. Uz samu džamiju, podignute su medrese Sahn-i Seman koje su imale ključnu ulogu u sistematizaciji visokog obrazovanja i naučnog rada u Osmanskoj državi.

Kompleks je također uključivao musafirhanu za putnike, bolnicu, bazar i hamam, čineći ga samodostatnim mikrosvijetom. Danas, ova impozantna građevina i dalje privlači hiljade posjetilaca i turista tokom cijele godine, posebno u mjesecu ramazana kada postaje živo središte vjerskog i društvenog života.