Džamija i kompleks Sehzade, podignuti po naredbi sultana Sulejmana Veličanstvenog u spomen na njegovog preminulog sina princa Mehmeda, predstavljaju prvo veliko ostvarenje legendarnog osmanskog graditelja Mimara Sinana. Ovaj kompleks, izgrađen nakon što je princ iznenada preminuo 1543. godine dok je obavljao dužnost sandžak-bega u Manisi, danas dominira siluetom istanbulskog kvarta Sehzadebasi.

Revolucionarni koncept kupole

Kao prva selatinska džamija koju je Sinan projektovao u ulozi glavnog arhitekte, Sehzade se ističe centralnom kupolom promjera 18,5 metara, oslonjenom na četiri masivna stuba i potpomognutom s četiri polukupole. Ovakav arhitektonski koncept bio je preteča razvoja kupolne arhitekture koja će svoj vrhunac dostići u čuvenoj Selimiji u Edirneu.

Profesor dr. Kadir Pektas, šef Odsjeka za istoriju umjetnosti na Univerzitetu Medeniyet u Istanbulu, ističe da su Sinanovi učenici kasnije primjenjivali ovu koncepciju u drugim značajnim građevinama, poput Nove džamije u Eminonuu i Sultan Ahmedove džamije.

Bogatstvo kompleksa i turbeta

Kompleks oko džamije obuhvata medresu, imaret, tabhanu i turbeta, uključujući i turbe princa Mehmeda koje privlači pažnju bogatim ukrasima pod utjecajem iranske i srednjoazijske umjetnosti. Turbe ima osmerokutnu osnovu, a u unutrašnjosti se nalaze pločice u tehnici obojene glazure. Iznad tabuta princa Mehmeda postavljeno je drveno prijestolje koje je dao postaviti sultan Sulejman, a koje se i danas može vidjeti.

Iako je kompleks kroz stoljeća pretrpio više obnova i dogradnji, zadržao je obilježja klasične osmanske umjetnosti 16. stoljeća. Prema riječima profesora Pektasa, Sehzade džamija se ubraja među reprezentativne primjere ne samo osmanske već i svjetske arhitekture, ostajući značajno mjesto za istraživače i posjetioce.