Zašto su cijene hrane u BiH drastično više nego na globalnim tržištima?

Građani Bosne i Hercegovine već godinama svjedoče stalnom rastu cijena prehrambenih proizvoda, koji je prema istraživanjima veći i do 400% u odnosu na globalna tržišta. Razlozi za ovako visoke cijene su brojni, a među ključnim faktorima izdvajaju se ovisnost o uvozu, visoke trgovačke marže i nedovoljna ulaganja u domaću proizvodnju.

Ogromne razlike između otkupnih i prodajnih cijena

Kako navodi predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo, jedan od najočitijih primjera ovog problema je mlijeko. Dok građani za litar mlijeka na policama trgovina plaćaju u prosjeku 2 KM, otkupna cijena kod proizvođača varira između 65 feninga i 1 KM. Slično je i s pekarskim proizvodima – otkupna cijena pšenice je između 30 i 40 feninga po kilogramu, dok kilogram brašna košta manje od 1 KM. Međutim, od tog kilograma brašna mogu se proizvesti četiri hljeba, koji se u prodaji naplaćuju po 2 KM svaki, što dovodi do nevjerovatne zarade od čak 700%.

Distributivni lanci i visoke marže

Jedan od ključnih problema je i ogroman broj posrednika u distributivnom lancu, koji značajno dižu krajnju cijenu proizvoda. U formiranju cijena najmanji udio imaju sami proizvođači, dok najveći profit ostvaruju trgovci i distributeri.

Poređenje s globalnim tržištima

Prema analizi ombudsmana za zaštitu potrošača BiH, cijene osnovnih prehrambenih proizvoda na svjetskim tržištima u posljednjih deset godina porasle su u prosjeku za 20%. Nasuprot tome, u BiH su cijene hrane skočile između 100% i 400%.

Kako riješiti problem?

Stručnjaci smatraju da su neophodne korjenite promjene u pristupu prehrambenoj industriji i trgovini, uključujući:

• Ograničenje trgovačkih marži – kako bi se smanjila razlika između otkupnih i prodajnih cijena.
• Veće subvencije za domaće proizvođače – kako bi se smanjila ovisnost o uvozu.
• Efikasnije korištenje EU fondova – BiH još uvijek ne koristi sredstva IPARD programa zbog političkih nesuglasica, iako bi ta sredstva mogla značajno poboljšati domaću proizvodnju.

Građani sve češće izražavaju nezadovoljstvo bojkotom pojedinih trgovačkih lanaca, ali za dugoročnu promjenu neophodan je sistemski pristup koji će uključivati sinergiju države, proizvođača i potrošača.