Danas je osnova mediteranske kuhinje, ali paradajz je u Evropi dugo bio na crnoj listi. Dok su ga Asteci u Meksiku opušteno jeli još 500. godine nove ere, Evropljani su vjerovali da je on direktan put u grob. Njegova istorija je puna zabluda, čudnih naučnih teorija i jednog sudskog spora koji je stigao čak do Vrhovnog suda.

Zašto su bogataši zaista umirali od paradajza?

U osamnaestom vijeku, paradajz je u Engleskoj i Americi dobio nadimak otrovna jabuka. Zanimljivo je da su bogataši zaista često obolijevali nakon što bi ga jeli, ali paradajz nije bio krivac. Problem je bio u tanjirima.

Imućni ljudi tog vremena koristili su skupocjeno posuđe napravljeno od legure kalaja i olova. Pošto je paradajz veoma kiseo, on bi u dodiru sa tanjirom izazvao hemijsku reakciju koja bi oslobodila olovo. Plemići bi se zapravo otrovali olovom, a pošto su jeli paradajz neposredno prije toga, on je postao glavni osumnjičeni. Siromašni ljudi, koji su jeli sa drvenih tanjira, nisu imali ovaj problem, pa se paradajz dugo smatrao hranom za one koji nemaju šta da izgube.

Mit o vukodlacima i vješticama

Osim straha od trovanja, postojao je i onaj sujevjerni. Paradajz pripada porodici biljaka pomoćnica, baš kao i velebilje, biljka koja je poznata po svojim halucinogenim i otrovnim svojstvima. Zbog toga su se u srednjovjekovnoj Evropi širile priče da vještice koriste paradajz u svojim napicima. U njemačkom folkloru se čak vjerovalo da se paradajz koristi za prizivanje vukodlaka. Njegovo naučno ime, Lycopersicon esculentum, u bukvalnom prevodu znači jestiva vučja breskva, što je direktna veza sa ovim starim strahovima.

Sudska presuda: Voće ili povrće?

Jedna od najvećih dilema u svijetu hrane dobila je svoj pravni epilog 1893. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Botanički gledano, paradajz je voće jer se razvija iz cvijeta i sadrži sjemenke. Međutim, trgovci su se žalili Vrhovnom sudu jer su porezi na uvoz povrća bili veći nego na voće.

Sud je tada donio istorijsku presudu u slučaju Nix protiv Heddena. Odlučeno je da se, bez obzira na biologiju, paradajz u svrhe trgovine i poreza mora klasifikovati kao povrće, jer se služi uz glavna jela, a ne kao dezert. Ta pravna definicija ostala je na snazi u mnogim carinskim sistemima do danas.

Tri nevjerovatne činjenice o paradajzu

Prva zanimljivost je da postoji preko deset hiljada različitih sorti paradajza širom svijeta. One dolaze u svim bojama, uključujući ljubičastu, crnu, pa čak i bijelu boju. Najmanji paradajz na svijetu je tek nešto veći od zrna graška, dok najteži primjerci mogu premašiti tri kilograma.

Druga činjenica se tiče jedne od najpoznatijih pica na svijetu. Pica Margarita nastala je 1889. godine u Napulju u čast kraljice Margarite od Savoje. Kuhar je želio da pica predstavlja boje italijanske zastave, pa je upotrijebio crveni paradajz, bijeli sir mocarelu i zeleni bosiljak. Upravo je popularnost pice pomogla da se paradajz konačno prihvati u cijeloj Evropi.

Treća stvar je povezana sa putovanjem kroz vrijeme i prostor. Paradajz je bio jedna od prvih namirnica čija je genetika modifikovana radi lakšeg transporta. Naučnici su radili na tome da plodovi ostanu čvrsti duže vremena kako ne bi istrulili dok stignu sa njive do prodavnice, što je zauvijek promijenilo ukus modernog paradajza u odnosu na onaj koji su jeli naši preci.

Zaključak

Od optužbi za prizivanje vukodlaka i trovanje aristokratije, paradajz je prešao dug put do titule najpopularnijeg ploda na planeti. Danas je teško povjerovati da je nešto tako ukusno i zdravo nekada izazivalo toliki strah da su ga ljudi samo posmatrali kao ukrasnu biljku, ne usuđujući se da zagrizu njegovu sočnu unutrašnjost.