Kada mozak naglo stari: Tri ključne životne dobi

Kognitivno opadanje je prirodan proces koji dolazi sa starenjem i počinje se suptilno javljati već u četrdesetim godinama. Sasvim je normalno da se u srednjim pedesetim godinama povremeno zapitamo zašto smo uopšte ušli u neku prostoriju. Iako su ovakvi propusti u pamćenju uobičajeni, novo istraživanje iz Kine je pokazalo da postoje tri kritične životne dobi kada kognitivni pad postaje izraženiji kod svih nas, kako prenosi Telegraph.

Ovi iznenadni skokovi, primijećeni u 57., 70. i 78. godini života, mogu biti znatno jači kod nekih ljudi, a razlog tome leži u načinu života, navodi se u časopisu Nature Aging. Tokom istraživanja su mjereni nivoi 13 proteina u mozgu koji su povezani sa ubrzanim starenjem i neurodegenerativnim bolestima. Interesantno je da su ovi periodi povezani sa značajnim životnim promjenama, od hormonalnih promjena u srednjoj dobi do posljedica penzionisanja.

Važne životne prekretnice i zdravlje mozga

Međutim, to ne znači da ne možemo uticati na ove procese. Profesorica Barbara J. Sahakian sa Univerziteta u Cambridgeu, koautorica knjige “Brain Boost”, objašnjava: “Ove ključne dobi u studiji predstavljaju periode kada počinjemo primjećivati značajne promjene u mozgu.

U 57. godini se radi o tome koliko smo uspješno upravljali fizičkim promjenama koje dolaze sa srednjom dobi i menopauzom. Sa 70 godina, ključno je koliko smo dobro održavali stimulaciju mozga prije i nakon penzionisanja, dok je 78. godina povezana sa nivoom ‘kognitivnih rezervi’ koje smo izgradili izazivajući sebe da radimo teške stvari.”

Sahakian dodaje: “Kao što kontrolišemo holesterol mnogo prije nego što izazove srčani udar, tako i usvajanjem promjena u načinu života najmanje deset godina prije ovih vrhunaca opisanih u studiji, možemo uticati na svoju budućnost. To je ključna poruka.” Ukratko, za zdravlje mozga je važno djelovati sada i planirati unaprijed.

Uticaj životnog stila na funkciju mozga

Do 57. godine mozak počinje da se smanjuje, a taj proces započinje već u tridesetim. Smanjenje volumena mozga postaje očigledno zbog smanjenja bijele mase – mreže nervnih vlakana koja omogućava komunikaciju između različitih dijelova mozga. Jednostavno rečeno, naša “širokopojasna veza” postaje sporija.

Ovaj prirodni pad dodatno pogoršava debljanje u srednjoj dobi. Dr. Sabine Donnai, specijalista za dugovječnost, objašnjava da višak kilograma utiče na funkciju mozga na više načina: “Povezan je sa smanjenim dotokom krvi, a time i smanjenjem hranjivih materija i esencijalnih masti koje su mozgu potrebne, kao i sa nakupljanjem otpadnih produkata koji se ne uklanjaju.

Tjelesna masnoća također izaziva upale. Gojaznost je povezana sa oksidativnim stresom, odnosno nestabilnim atomima kiseonika koji oštećuju ćelije, uključujući neurone.” Nedavna istraživanja ukazuju da visok holesterol može povećati rizik od demencije, stoga je važno redovno ga kontrolisati.

Savjeti za očuvanje zdravlja mozga

Istraživanja pokazuju da je vježbanje izuzetno neuroprotektivno, povećava veličinu hipokampusa i poboljšava pamćenje. Profesorica Sahakian savjetuje: “Vrijeme je da počnete i nastavite vježbati, što ima mnoge prednosti, uključujući gustoću kostiju i prevenciju depresije.

Podaci pokazuju da je bilo koja vježba koja malo ubrza puls bolja od sjedilačkog načina života. Dakle, najbolji režim vježbanja je onaj kojeg se možete pridržavati.” Dr. Donnai preporučuje da svakodnevnim zadacima pristupamo sa više entuzijazma.

Ona savjetuje: “U svoj dan unosim puno aktivnosti. Hodam po pokretnim stepenicama. Ne koristim ruke kada ustajem. Odgurnite stolicu i ustanite bez korištenja ruku. Nemojte govoriti: ‘Podignite mi to’, recite: ‘Mogu podići tu kutiju, mogu se sagnuti’. Dok obavljate svoje svakodnevne zadatke, budite svjesni aktivnosti koje aktiviraju vaše mišiće. Ukratko, nemojte prestati da se krećete.”

Ona također preporučuje praćenje nivoa šećera u krvi, holesterola i odnosa struka i bokova, kao i provjeru hormona. “Uvijek kažem, prestajete sa hormonskom nadomjesnom terapijom (HNL) onog dana kada želite ostarjeti. Postoje opsežne studije koje podržavaju HNL kao kognitivno-zaštitnu.” Zaključuje: “Naši životni izbori čine 90 posto i rizika i zaštite.”

Penzionisanje i važnost mentalne stimulacije

U 70. godini počinje da se nakuplja tau protein, najpoznatiji od 13 proteina povezanih sa kognitivnim padom. Kora mozga se stanjuje, što dovodi do smanjenja sinaptičkih veza u područjima za razmišljanje i učenje. Smanjuju se i frontalni režnjevi te hipokampus, ključni za više kognitivne funkcije.

U deceniji koja prethodi sedamdesetoj, neuronski putevi počinju da trpe zbog smanjene stimulacije. “To je efekat penzionisanja”, kaže profesorica Sahakian. “Oko 60. godine ljudi se malo opuste, možda izbjegavaju izazovne i teške stvari i počnu da se oslanjaju na iskustvo.” To je, prema njenim riječima, loša ideja, jer naučni dokazi potvrđuju izreku “koristi ili izgubi”.

Dr. Donnai savjetuje da se usredotočite na aktivnosti koje razvijaju mozak: “Nemojte se zadovoljiti sudokom i križaljkama; zaista izazovite svoj mozak. Ples u dvorani, učenje jezika, stoni tenis.” Izgradnja kognitivne rezerve – otpornosti mozga na propadanje – može značajno odgoditi početak neurodegeneracije.

Istraživanje iz 2022. godine je pokazalo da čak i osobe koje razviju visoku kognitivnu rezervu do 69. godine mogu smanjiti vjerovatnoću pada pamćenja, čak i ako su u djetinjstvu imale niže kognitivne sposobnosti. Profesorica Sahakian ističe da je ovo razdoblje ključno za rješavanje ozbiljnih faktora rizika za demenciju: usamljenosti i socijalne izolacije, koji mogu povećati rizik za 30, odnosno 60 posto.

“Jedna studija je pokazala da se pet od 13 proteina povezanih sa starenjem mozga povećalo kao odgovor na usamljenost.” Druženje i stimulacija su ključni, pa čak i ako se to događa uz piće u pabu. “Puno direktnog društvenog kontakta izuzetno je dobro za starije ljude”, kaže ona.

Prevencija je ključ za dugoročno zdravlje mozga

U ovoj dobi volumen mozga i protok krvi dodatno se smanjuju. Nakupljaju se proteini povezani sa upalom, a kognitivne rezerve koje ste gradili cijeli život počinju da se iscrpljuju. Dr. Donnai savjetuje da neprestano radimo na smanjenju upala.

“To znači dobro jesti, vježbati, opuštati se i izbjegavati šećere i previše stresa. Hronični stres smanjuje dostupnu energiju za bitne funkcije popravka i rasta.” također upozorava na toksine iz okoline, poput mikroplastike u ambalaži za hranu i piće.

“Naši detoksikacijski putevi su nevjerovatno učinkoviti, ali su jednostavno preopterećeni brojem različitih hemikalija u toliko mnogo naših svakodnevnih proizvoda”, kaže Donnai.

Uprkos svemu, dr. Donnai ostaje optimistična: “Sve u vezi sa našim mozgom usmjereno je na borbu za njegov opstanak. Ako podržavamo svoje tijelo dobrom hranom, ostanemo fizički aktivni i osiguramo si adekvatan san, ne moramo prihvatiti biološki pad koji povezujemo sa starenjem.”