Zašto vjerovatno ne perete svoje peškire dovoljno često

Peškiri koje koristimo za sušenje sebe često su u kontaktu s velikim brojem mikroba, ali koliko dugo treba čekati prije nego što ih bacimo u veš?

Vjerovatno ste se već danas obrisali jednim od njih, ali koliko je zapravo čist bio taj peškir? Mnogi od nas ih stave u prljavi veš jednom sedmično, dok je jedno istraživanje na 100 ljudi pokazalo da oko trećina njih to čini samo jednom mjesečno. Nekoliko, prema istraživanju u Velikoj Britaniji, priznaje da ih peru samo jednom godišnje.

I dok ta mekana vlakna možda ne pokazuju nikakve znakove prljavštine, ona su pravo leglo za milijarde mikroba. Istraživanja su pokazala da peškiri brzo postaju kontaminirani bakterijama koje se obično nalaze na ljudskoj koži, ali i onima koje se nalaze u našim crijevima.

Čak i nakon pranja, naša tijela su još uvijek prekrivena mikrobima, a možda neće biti iznenađujuće da se neki od njih prenesu na peškir kad se brišemo. Ali mikrobi koji nastanjuju naše peškire dolaze i iz drugih izvora – spore gljiva i bakterija iz zraka mogu sletjeti na vlakna peškira dok vise. Neke od bakterija dolaze i iz vode koju koristimo za pranje peškira.

U Japanu, neka domaćinstva čak ponovo koriste preostalu vodu iz kupke za pranje sljedećeg dana. Jedno istraživanje Univerziteta Tokushima u Japanu pokazalo je da, iako ovo štedi vodu, mnoge od bakterija pronađenih u korišćenoj vodi za kupanje zatim se prenose na peškire i odjeću nakon pranja.

Za one od nas koji vole ostaviti peškire da se osuše u istoj prostoriji kao i WC, postoji prilično odvratna vijest – svaki put kada povučete vodu, vjerovatno ćete peškire u blizini posuti s malo bakterija iz WC-a, zajedno sa dijelovima tjelesnih izlučevina vaše porodice.

S vremenom, ovi mikrobi mogu početi stvarati biofilmove na peškirima, što može čak promijeniti izgled peškira. Nakon dva mjeseca, čak i uz redovno pranje, bakterije koje nastanjuju vlakna pamuka počinju da utiču na izgled tkanine. Ali možda nije iznenađujuće, ukupna količina bakterija i vrste bakterija zavise od navika pranja u domaćinstvu. Pravo pitanje je, koliko bi trebalo da budemo zabrinuti zbog bakterija koje nastanjuju naše peškire?

Ako dijelite peškir s drugima, rizik od prenosa nečega neprijatnog se povećava.

Tematika pranja peškira možda se čini trivijalnom, ali Elizabet Skot, profesor biologije i ko-direktor Centra za higijenu i zdravlje kod kuće i u zajednici na Univerzitetu Simmons u Bostonu, zainteresovana je za ono što može da otkrije o tome kako mikrobi prolaze kroz dom.

„Oni nisu samo prirodno tu na peškirima“, kaže ona. „Sve što nam može nauditi na peškiru vjerovatno je došlo od čovjeka.“

Zaista, postoji više od 1.000 različitih vrsta bakterija koje nastanjuju našu kožu, zajedno s mnogim drugim virusima i gljivama. Međutim, većina njih je zapravo korisna za nas – pomaže nam da se zaštitimo od infekcija koje uzrokuju druge manje prijateljske bakterije, razgrađujući neke od hemikalija s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu i igrajući važnu ulogu u razvoju našeg imunološkog sistema.

Mnoge bakterije koje se nalaze na peškirima su iste vrste koje se nalaze na našoj koži, ali su takođe uobičajene u okruženju u kojem živimo. To uključuje vrste bakterija Staphylococcus i Escherichia coli, koje se često nalaze u ljudskim crijevima, ali i bakterije Salmonella i Shigella, koje su česti uzroci trovanja hranom i proljeva.

Ali neke od ovih bakterija su i oportunistički patogeni – oni su bezopasni osim ako ne dođu na mjesto gdje mogu izazvati veću štetu, poput rane, razvijanja sposobnosti da proizvode određene toksine ili inficiranja osoba sa oslabljenim imunološkim sistemima.

Što duže koristimo peškire i što duže ostaju vlažni, to postaju prijatniji za mikrobe.

Naša koža je takođe prirodna barijera protiv infekcija. To je naša prva linija odbrane protiv bakterija i drugih patogena, pa bi prenošenje bakterija s peškira na našu kožu ne bi trebalo previše da nas zabrinjava. Ali postoje dokazi da pranje, trljanje i brisanje s peškirima može takođe narušiti barijernu funkciju kože.

Možda je najveći problem kada na rukama pokupimo potencijalno štetne mikrobe dok ih brišemo pre nego što dodirnemo usta, nos i oči. To znači da peškiri koje najčešće koristimo za ruke, možda zaslužuju više pažnje. Kuhinjski peškiri, koji se koriste za posuđe, ruke i površine, takođe su izvor za širenje patogena prenesenih hranom.

Gastroenteričke infekcije koje uzrokuju Salmonella, Norovirus i E. coli „svi se prenose putem peškira“, prema Skot. Istraživanja su takođe pokazala da virusi poput Covid-19 mogu preživjeti na pamuku do 24 sata, iako se ne smatra da je kontakt s kontaminiranim površinama glavni način prenosa virusa.

Ostali virusi koji se prenose kontaktom, poput virusa mpoxa, mogu predstavljati veći rizik, a zdravstveni zvaničnici ne preporučuju dijeljenje peškira ili posteljine s ljudima koji su zaraženi.

Istraživanja su takođe pokazala da ljudski papiloma virusi, koji su česti uzroci bradavica i bradavica, mogu se prenijeti kontaktom s peškirima koje dijele drugi ljudi.

Rizik od prenosa infekcija s višekratnih peškira za ruke jedan je od razloga zašto bolnice i javni WC-ovi sada često koriste jednokratne papirne peškire i sušače za ruke, iako dokazi nisu konačni o tome koji od tih izbora je bolji.

Pranje peškira na visokoj temperaturi pomaže smanjenju količine bakterija na njima. Preporučuje se pranje peškira jednom sedmično, ali ovo nije strogo pravilo. Ako je neko bolestan, treba da ima svoj peškir koji treba prati svaki dan.

Uglavnom, redovno pranje peškira može smanjiti bakterijske infekcije i smanjiti upotrebu antibiotika, kažu istraživači.