Foto: A24

Recenzija filma ‘Warfare’: Intenzivno ratno iskustvo koje vas neće ostaviti ravnodušnim

14. Aprila 2025.Film

Nakon što je istražio frakcijske podjele u filmu Građanski rat (Civil War), Alex Garland sada usmjerava svoj pogled ka žestini borbe u novom filmu Ratovanje (Warfare), u kojem glume Will Poulter, Cosmo Jarvis i Charles Melton. Ovo je dubok i potresan prikaz ratne stvarnosti.

Smjela filmska vizija borbe

Mučni krici bola Josepha Quinna traju i traju u filmu Warfare, nastavljajući se dugo nakon što bi većina filmova krenula dalje. Neumoljivost tih vapaja, dok mu je noga jedna krvava, otvorena rana, definiše ono što je jedinstveno i efikasno u ovoj 90-minutnoj uronjenosti u stvarnu američku misiju u Iraku, prikazanoj u realnom vremenu.

Alex Garland, scenarista i reditelj Građanskog rata, i Ray Mendoza, veteran koji je bio vojni savjetnik na tom filmu, zajedno su režirali smjelo filmsko čudo. Garlandova virtuoznost i Mendozino iskustvo iz prve ruke stvaraju majstorsko tehničko dostignuće koje je, što je još važnije, emocionalno potresno. Warfare djeluje još visceralnije jer dolazi u vrijeme kada stvarni ratovi bjesne, od Izraela i Gaze do Ukrajine, dajući filmu urgentnost kakvu možda ne bi imao ni prije samo pet godina.

Građanski rat je ekstrapolirao iz današnjeg politički podijeljenog svijeta u blisku budućnost gdje borba razdire SAD. Marketing filma je, pomalo neiskreno, tvrdio da je apolitičan, ali to je bilo tačno samo u smislu da ovo sumorno upozorenje nije podržavalo određene političke stranke. Warfare je istinski apolitičniji, fokusirajući se na prirodu samog rata kroz primjer jedne misije koja se dešava u Iraku.

Misija u Iraku: 90 minuta napetosti

Mendoza je bio dio misije iz 2006. koju film prikazuje, operacije koja nije bila velika ili posebno značajna, samo jedan zupčanik u ratnoj mašineriji. Nekoliko minuta nakon početka filma, grupa američkih Navy SEAL-ovaca – koje igraju prvoklasni glumci uključujući Willa Poultera, Cosma Jarvisa, Charlesa Meltona, Kita Connora i D'Pharoaha Woon-A-Taija – uvlači se u irački grad kako bi izvršila izviđanje prije dolaska kopnenih trupa sljedećeg dana. Zauzimaju kuću, izvlače njene stanare iz kreveta i probijaju zid između dva stana, te ubrzo primjećuju džihadiste Al-Kaide kako se okupljaju preko puta. Tenzija raste, ali nas ništa ne priprema za razorni zvuk ili krvavi udar kada granata uleti kroz njihov prozor.

Moć filma: Strah i volja za životom

Nemojmo preuveličavati taj imerzivni element. Sjedenje u kinu ne može se ni približiti stvarnosti borbe, ali Warfare radi ono što film najbolje zna: rekonstruiše osjećaje straha i jednostavne volje za životom kada ste zarobljeni, meta na nišanu naoružanih ljudi koji daju sve od sebe da vas ubiju.

Realizam iznad fikcije: Pristup dokudrame

Strog pristup Garlanda i Mendoze scenariju čini ovaj film više dokudramom nego fikcijom. Oslanjali su se isključivo na iskaze ljudi koji su bili dio misije, unakrsno ih provjeravajući kako bi uzeli u obzir greške u sjećanju. Nisu izmišljali nikakve preokrete u radnji i ubacuju nas direktno u akciju bez ikakve pozadinske priče o likovima. Dijalozi su ograničeni na vojni žargon koji bi SEAL-ovci koristili, bez vremena za šaljive razgovore kakvima obiluje većina ratnih filmova.

Upečatljive glumačke izvedbe

To zvuči suhoparno, ali svaki glumac to uspijeva oživjeti, djelimično jer imaju lica koja drže pažnju na ekranu. Woon-A-Tai (Reservation Dogs) igra centralnog lika, samog Mendozu, oficira za komunikacije koji radio vezom prenosi lokacije tima i informacije nazad u bazu. Woon-A-Tai sjajno dočarava intenzitet tog posla. Ako on zakaže, sve kreće po zlu. Film ne objašnjava vojni žargon, ali je dovoljno lako shvatiti da kada putem radija traži “casevac”, to znači evakuaciju ranjenika (casualty evacuation).

Poulter igra oficira zaduženog za grupu i izgovara jednu od rijetkih pamtljivih rečenica. Kada je pomoć blizu, a on ne može tačno odrediti svoju lokaciju, kaže im:

Tražite krv i dim. Tu smo.

Quinn se ističe čak i prije povrede svog lika, prenoseći strah i osjećaj opasnosti koji nisu daleko ispod površine. Ali efikasnost pristupa u realnom vremenu najjače se osjeća nakon što je ranjen; njegovi neizbježni krici nastavljaju se u pozadini čak i dok ostali smišljaju strategiju kako da njega i teško ranjenog lika kojeg igra Jarvis izvuku kada stignu američki tenkovi.

Intenzivne akcione scene i snaga zvuka

Kao što je Građanski rat pokazao, Garland je stručnjak za kreiranje intenzivnih akcionih scena. Kada SEAL-ovci pokušaju otići, još jedna granata eksplodira na ulici. Zvuk postaje prigušen. Ekran se ispunjava dimom tako da djeluje kao da je noć. Kada se dim raziđe, vide se ranjeni ljudi i odsječena noga na zemlji. U stvarnim vijestima, najeksplicitniji snimci obično dolaze s upozorenjima da slike mogu biti uznemirujuće, ali Garland i Mendoza nam ne dopuštaju da skrenemo pogled.

Pogled na civile i apolitična poruka

Warfare se nadovezuje na niz filmova o kontroverznim sukobima, od Vijetnama (Apokalipsa danas) do Iraka (Narednik James – The Hurt Locker), koji su se fokusirali na vojnike, a ne na politiku. Ali nijedan ratni film nije potpuno odvojen od svog okruženja, a Garland i Mendoza to priznaju na značajan način.

Irački civili nemaju mnogo vremena na ekranu, ali uticaj tih scena je ogroman. Dok se otac, majka i njihovo dvoje male djece zajedno grče u uglu spavaće sobe, uvjeravanja Amerikanaca da neće biti povrijeđeni djeluju šuplje. Ovi ljudi su civili držani na nišanu dok se njihov dom uništava oko njih, jednostavno zato što je na pogodnoj lokaciji za izviđanje. Oni su istovremeno specifični za Irak i simboli nevinih žrtava ratova svuda u svijetu.

Iako je Warfare apolitičan, sa svojim krvlju natopljenim scenama i brutalnim zvucima, čini se da preispituje mudrost rješavanja bilo kakvog sukoba, čak i ili posebno onog o globalnoj moći i politici, vrstom nasilja u koje nas ovaj film tako intimno uvlači.

Informacije o filmu: