Materijali sa Mjeseca otporni na radijaciju i sposobni za samopopravljanje
Podijeli vijest
Naučnici su napravili veliki iskorak otkrivši da materijali s Mjeseca mogu služiti kao osnova za samopopravljajuće solarne panele otporne na ekstremnu radijaciju, što bi moglo biti ključno za buduće lunarne baze.
Novo istraživanje bavilo se mogućnošću korištenja mjesečevog regolita – sloja prašine i čestica koji prekriva površinu Mjeseca – za izradu stakla koje bi služilo kao zaštitni omotač za solarne panele. Ova vrsta stakla, nazvana “moonglass”, omogućila bi izradu solarnih sistema direktno na Mjesecu, čime bi se smanjila potreba za slanjem materijala sa Zemlje – čak za 99 posto, ističu autori studije.
Glavni cilj jeste omogućiti napajanje buduće lunarne baze, gdje bi se mogla provoditi istraživanja važna za očuvanje Zemlje, ali i graditi održiva staništa na bazi gljivičnih struktura. Zbog ekstremnih uslova na Mjesecu – uključujući i 200 puta veću izloženost radijaciji nego na Zemlji – ključno je korištenje izuzetno otpornih materijala.
Solarni paneli koji bi se koristili temelje se na perovskitnim materijalima. Ovi materijali su lagani, tanki, efikasni i – što je posebno važno – izuzetno otporni na radijaciju.
“Perovskiti podnose veoma velike količine radijacije bez oštećenja. Nazivamo ih radijacijski tolerantnima jer njihova meka kristalna mreža omogućava ne samo toleranciju, nego i samopopravljanje nakon oštećenja,” izjavio je koautor studije Felix Lang.
Tim je staklo proizveo koristeći uzorak koji simulira regolite iz visokih regija Mjeseca. Materijal nazvan TUBS-T sadrži željezo (II) oksid, koji sprječava potamnjenje stakla usljed izloženosti radijaciji – problem koji se javlja kod klasičnog stakla.
Za proizvodnju stakla na Mjesecu planira se korištenje solarne peći – sistema ogledala koji koncentrira sunčevu svjetlost kako bi zagrijao i otopio regolite. No, ogledala i potrebna oprema morali bi biti dopremljeni sa Zemlje, što istraživači još uvijek analiziraju s obzirom na masu i kapacitet.
Lang je napomenuo:
“U ovoj fazi nismo sigurni kolika će biti težina opreme jer to zavisi od više faktora, uključujući i proizvodni kapacitet.”
Studija je razmatrala više scenarija kako bi se procijenila isplativost proizvodnje na Mjesecu u odnosu na slanje svega sa Zemlje. Kako se navodi, projekt postaje finansijski opravdan u rasponu između 3 i 10 megavata fotonaponske proizvodnje energije.
Iako ovakva tehnologija trenutno ne donosi direktnu korist Zemlji, istorija NASA-inih istraživanja pokazuje da inovacije koje nastaju u svemiru često dovode do korisnih promjena na Zemlji – a poboljšani materijali za solarne panele mogli bi imati veliki uticaj na razvoj obnovljivih izvora energije.
