Forever hemikalije u našoj pitkoj vodi sada su povezane s rakom
Podijeli vijest
Nova studija povezuje PFAS (per- i poli-fluoroalkilne supstance), poznate kao “forever hemikalije”, s povećanim rizikom od raka u zajednicama sa kontaminiranom pitkom vodom.
Studija je otkrila da osobe koje žive u područjima sa PFAS kontaminacijom imaju do 33% veći rizik od razvoja raka koji zahvata probavni, endokrini i respiratorni sistem, kao i rak usne šupljine i grla.
PFAS hemikalije, poznate po svojoj otpornosti na toplinu, mrlje i vodu, izuzetno su izdržljive. Ova stabilnost znači da one opstaju u okolišu i ljudskom organizmu desetljećima. Otkrivanje da ove hemikalije mogu doprinijeti dijagnozama raka dodatno povećava zabrinutost zbog njihovih dugoročnih efekata.
Uvedene 1940-ih, PFAS su korištene u širokom spektru proizvoda, od posuđa s neljepljivim premazom i pakiranja hrane do odjeće otporne na vodu i pjene za gašenje požara. Kako ovi proizvodi propadaju, PFAS kemikalije se ispuštaju u tlo, vodu i na kraju u ljudsku krvotok.
Prehrana i pitka voda sada se smatraju glavnim putem izloženosti PFAS-ima, čime su milioni ljudi u opasnosti. Između 2016. i 2021. godine, pitka voda kontaminirana PFAS-om procijenjena je da je doprinijela do 7.000 dijagnoza raka godišnje u Sjedinjenim Američkim Državama. Unatoč tim dokazima, industrija posuđa nastavlja se boriti protiv zabrana PFAS-a.
Jedna PFAS hemikalija, PFBS, zamjena za PFOA, povezana je s značajnim povećanjem broja slučajeva raka usne šupljine i grla. Iako je EPA označila PFBS kao manje toksičan, studija naglašava potrebu za daljnjim istraživanjima o njegovim dugoročnim efektima.
Studija ističe potencijal PFAS-a da izazove oksidativna oštećenja, koja mogu biti odgovorna za rak u kritičnim područjima poput štitne žlijezde, endokrinog sistema i probavnih organa. Bubreg je posebno osjetljiv, što podiže zabrinutost zbog raka bubrega uslijed dugoročne izloženosti.
Iako je ova studija bila uglavnom opservacijska, dokazi su dovoljno jaki da opravdaju trenutnu regulatornu akciju. Stručnjaci se nadaju da će ovo istraživanje poslužiti kao još jedan alarm: naslijeđe PFAS-a nije benigno, a suočavanje s njegovim utjecajem zahtijevat će stroži nadzor, regulaciju i posvećenost pronalaženju sigurnijih alternativa za zaštitu ljudskog zdravlja.
