Fizičar tvrdi da je pronašao trag simulirane stvarnosti
Podijeli vijest
Da li gravitacija uopće postoji onako kako je poznajemo — ili je to zapravo funkcija računalne optimizacije u simuliranom svemiru?
Fizičar Melvin Vopson sa Univerziteta u Portsmouthu predstavio je novu teoriju u časopisu AIP Advances, u kojoj sugeriše da bi gravitacija mogla biti posljedica univerzuma koji pokušava da se “organizuje”, slično načinu na koji kompjuterski algoritmi upravljaju podacima kako bi ih efikasnije kompresovali.
“Ovo je još jedan primjer kompresije podataka i računarske optimizacije u našem svemiru, što podržava mogućnost simulirane ili računalne stvarnosti”, naveo je Vopson.
Ova teorija nadovezuje se na ideju da su zakoni prirode posljedica složene simulacije, što je postalo sve popularnije među nekim naučnicima. Još početkom 2000-ih, filozof Nick Bostrom iznio je poznatu hipotezu da živimo u računalnoj simulaciji koju je kreirala napredna civilizacija — koncept koji podsjeća na film Matrix iz 1999.
Problem dokaza, međutim, ostaje ogroman. Ako zaista jesmo dio simulacije, pretpostavlja se da su njeni kreatori učinili sve da sakriju tragove stvarnog porijekla stvarnosti.
Vopson koristi vlastiti koncept “drugog zakona dinamike informacija”, koji kaže da entropija bilo kojeg sistema ostaje konstantna ili se povećava, kako bi objasnio da gravitacija zapravo može biti rezultat pokušaja univerzuma da svede entropiju na minimum — baš kao kada kompjuter reorganizira i kompresuje informacije da bi radio brže i efikasnije.
“Moji nalazi u ovoj studiji odgovaraju zamisli da svemir funkcioniše kao veliki računar ili da je naša stvarnost simulacija”, izjavio je.
“Baš kao što računari pokušavaju da štede prostor i rade efikasnije, možda i univerzum čini isto.”
Dodao je i da gravitaciju treba posmatrati ne samo kao “silu privlačenja”, već kao rezultat napora univerzuma da ostane uređen.
U svom radu, Vopson tvrdi da informacije pohranjene u osnovnim ćelijama — najmanjim mogućim volumenima prostora prema kvantnoj fizici — određuju koordinate materije unutar simulacije, što poredi sa pikselima binarnog koda.
“Proces je identičan načinu na koji se dizajniraju računalne igre, aplikacije virtuelne stvarnosti ili napredne simulacije”, objasnio je.
Svaka ćelija, po njegovom mišljenju, može sadržavati više čestica, slično kao kad sistem minimizira količinu informacija potrebnih za rad.
“Jednostavno rečeno, mnogo je računalno efikasnije pratiti i izračunavati položaj i kretanje jednog objekta nego više njih. Stoga se čini da gravitacija služi kao još jedan optimizacijski mehanizam u računarskom procesu čija je uloga da kompresuje informacije.”
Vopson nije nov u svijetu ovih teorija. Već 2022. tvrdio je da se entropija genoma COVID-19 virusa smanjuje tokom vremena, što je, po njemu, dodatni dokaz za zakon informacije.
Također je ranije predložio da informacija može biti “peta forma materije”, što je još jedna tvrdnja kojom podržava teoriju simulacije.
No ostaje neizvjesno hoće li njegove ideje ikada dobiti šire priznanje u naučnoj zajednici. Jer kako se često kaže — izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze.
