Problemi s vodom izazivaju bijes prema francuskoj vlasti

Na Martiniku, francuskom teritoriju u Karibima, turisti dolaze kako bi uživali u kristalno čistim vodopadima smještenim u tropskim prašumama, ali voda koja izlazi iz slavine Christelle Marie-Sainte u njenom domu je žuta.
„Ne pijem vodu iz slavine“, rekla je ispred supermarketa gdje je kupovala lokalnu flaširanu vodu Lafort, koja je dvostruko skuplja od ekvivalentnog proizvoda u dijelovima Pariza.
Bijes zbog cijena i loših usluga na Martiniku kulminirao je protestima i nemirima krajem prošle godine, kada su brojne firme bile napadnute i spaljene. Protesti su doveli do formiranja pokreta koji je dobio ustupke od Pariza, uključujući obećanje o zakonodavstvu koje će se baviti visokim cijenama hrane, čiji su podaci pokazali da su u prosjeku 40% viši nego na francuskoj kopnu.
Voda na Martiniku, kao i mnoga kontroverzna pitanja, povezana je s pitanjima klase i rase, uključujući dominantne obitelji koje potiču od bijelih vlasnika robova. Poznate lokalno kao Békés, ove bijele kreolske obitelji čine oko 1% stanovništva, ali kontroliraju značajan dio ekonomije na otoku od 350.000 ljudi, većinom Afro-karipskog porekla.
Francuska vlada obećala je otvoriti ekonomiju, ali aktivisti ostaju skeptični.
Tokom posjete Martiniku 17. marta, ministar za prekomorske teritorije Manuel Valls sastao se s lokalnim političarima i biznismenima, uključujući Stephanea Hayota, sina najuspešnijeg biznismena Martinika Bernarda Hayota. Valls je pozvao biznismene na veću transparentnost u vezi s profitima, rekavši da nepošteni lanci snabdijevanja i neprozirnost sputavaju ekonomiju.
Aktivisti, od kojih neki pozivaju na nezavisnost, kažu da mora biti učinjeno više i planiraju nove proteste povodom suđenja trojici protestanata naredne sedmice.
„Vallsove riječi moraju biti praćene konkretnim, efikasnim i održivim akcijama“, izjavila je Gwladys Roger, liderka pokreta, Okupanje za zaštitu Afro-karipskog naroda i resursa (RRPRAC), koji predvodi proteste.
Više od 80% hrane na Martiniku uvozi se, uglavnom iz Francuske.
Poljoprivrednik Jerrick Venitus, koji uzgaja životinje i povrće za lokalne tržišta, nazvao je trenutni sistem „kolonijalnim paktom“.
Gotovo polovica poljoprivrednog zemljišta zasađena je šećerom za rum ili bananama za izvoz, što je situacija koja je podstaknuta evropskim subvencijama.
Venitus traži redistribuciju resursa i prioritetno ulaganje u proizvodnju za lokalna tržišta.
Sadržaj nezadovoljstva u francuskim prekomorskim teritorijama nije jedinstven za Martinik. Na pacifičkom arhipelagu Nove Kaledonije, pokušaj smanjenja glasova autohtonih Kanaka doveo je do smrtonosnih nemira u maju, dok je ciklon u decembru razorio indijski okean arhipelag Mayotte, u blizini Istočne Afrike, ubivši 39 osoba i istaknuvši loše životne uslove.
Na Martiniku, više od četvrtine stanovništva živi u siromaštvu, što je viši procenat nego na mnogim karipskim otocima, a dvostruko veći nego u Francuskoj.
Gotovo polovica domaćinstava smatra se „siromašnim u pogledu vode“ prema smjernicama Ujedinjenih nacija, trošeći više od 3% prihoda na račune za vodu, prema izvještaju iz 2017. godine.
Voda u većini gradova na Martiniku zadovoljava bakterijske i hemijske norme, ali ne uvijek ispunjava standarde kvaliteta, s visokom koncentracijom hlora i lošim mirisom i okusom u nekim gradovima, prema bazi podataka ministarstva zdravstva.
Zagađenje iz pesticida kao što je chlordecone, korištenog na plantažama banana, dodatno pogoršava situaciju, a vlasti istražuju povezanost između izloženosti pesticidima i povećanih slučajeva raka prostate na Martiniku.
Aktivisti traže reparacije za žrtve ovih zagađenja, a i dalje se vodi pravna bitka zbog chlordecone zagađenja, za koje su tražene kompenzacije od francuske države.