BiH među zemljama s najmanje godišnjeg odmora u regiji, koristi prosječno 21 dan
Podijeli vijest
Zaposleni u Bosni i Hercegovini u prosjeku koriste 21 dan godišnjeg odmora, što je manje nego u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji. Istraživanje grupacije Alma Career, provedeno na više od 2.500 ispitanika iz regije, pokazalo je da BiH zauzima jedno od posljednjih mjesta kada je riječ o broju dana odmora i očekivanoj isplati regresa.
Iako zakon u entitetima BiH propisuje najmanje 20 radnih dana odmora, radnici u praksi koriste tek nešto više od toga, dok je prosjek u Hrvatskoj 25 dana, a u Sjevernoj Makedoniji 20 dana.
Zaposleni u BiH bi željeli u prosjeku 28 dana odmora, što je sedam dana više od trenutnog stanja. Sličan jaz između željenog i stvarnog broja dana odmora prisutan je i u ostalim zemljama regije.
Velika razlika u broju dana odmora postoji između sektora – zaposleni u državnim institucijama u BiH imaju u prosjeku 27,6 dana odmora, dok radnici u domaćim privatnim firmama koriste znatno manje, samo 18,9 dana.
Velike kompanije, bez obzira na vlasništvo, češće omogućavaju više slobodnih dana nego mali poslodavci, što je trend vidljiv i u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji.
Regres – malo optimizma u BiH
Manje od polovine zaposlenih u BiH (44%) očekuje isplatu regresa, što je znatno manje u odnosu na Hrvatsku (55%) i Sjevernu Makedoniju (87%). Najčešći iznos regresa u BiH je do 1.000 KM (oko 500 eura), što je i dominantan iznos u Hrvatskoj, dok se u Sjevernoj Makedoniji regres uglavnom kreće do 250 eura.
Državne firme i javne institucije i dalje su najpouzdaniji poslodavci u isplati regresa u svim zemljama, dok su zaposleni u domaćim privatnim firmama, naročito manjim, u znatno nepovoljnijem položaju.
Privatne kompanije u stranom vlasništvu češće isplaćuju regres u odnosu na domaće.
Sjeverna Makedonija prednjači u pokrivenosti regresom, jer ga gotovo svaka firma isplaćuje bez obzira na veličinu ili vlasničku strukturu.
Zaključno, jasno je vidljiv jaz u benefitima između državnih kompanija, stranih privatnih i domaćih privatnih firmi, pri čemu državne institucije pružaju najviše beneficija zaposlenima.
