Američki napadi na Iran: Trumpova najriskantnija vanjskopolitička kocka
Podijeli vijest
Odlukom da bombarduje iranska nuklearna postrojenja i direktno se pridruži izraelskom zračnom napadu, američki predsjednik Donald Trump je učinio nešto što je dugo obećavao da će izbjeći – vojno intervenirao u velikom stranom ratu. Ovaj dramatični udar, uključujući gađanje najutvrđenijih iranskih nuklearnih instalacija duboko pod zemljom, predstavlja najveću vanjskopolitičku kocku Trumpovih dvaju predsjedničkih mandata, opterećenu rizicima i nepoznanicama.
Potencijalne iranske reakcije i rizici
Trump, koji je u subotu insistirao da Iran mora sada postići mir ili se suočiti s daljnjim napadima, mogao bi isprovocirati Teheran na odmazdu, što bi moglo uključivati zatvaranje Hormuškog tjesnaca, najvažnije svjetske naftne arterije. Analitičari upozoravaju i na moguće napade na američke vojne baze i saveznike na Bliskom istoku, pojačavanje raketnih napada na Izrael te aktiviranje proksi grupa protiv američkih i izraelskih interesa širom svijeta.
Takvi potezi mogli bi eskalirati u širi, dugotrajniji sukob nego što je Trump zamislio, podsjećajući na “vječne ratove” koje je Amerika vodila u Iraku i Afganistanu, a koje je on ranije omalovažavao i obećavao da se u njih neće uplitati.
Aaron David Miller, bivši pregovarač za Bliski istok, ističe:
“Iranci su ozbiljno oslabljeni i degradirani u svojim vojnim sposobnostima. Ali imaju sve vrste asimetričnih načina na koje mogu odgovoriti… Ovo se neće brzo završiti.”
Predviđanja o nuklearnom programu i diplomaciji
Prije bombardovanja, Trump je oscilirao između prijetnji vojnom akcijom i poziva na pregovore s Iranom kako bi se postigao sporazum o demontaži nuklearnog programa. Visoki zvaničnik Bijele kuće naveo je da je Trump dao zeleno svjetlo za napade tek kada je bio uvjeren u “visoku vjerovatnoću uspjeha”, što je procjena do koje se došlo nakon više od sedmicu dana izraelskih zračnih napada koji su pripremili teren za američki udar.
Trump je proglasio “veliki uspjeh” napada, uključujući upotrebu masivnih “bunker-buster bombi” na Fordowu. Međutim, neki stručnjaci sugerišu da, iako je iranski nuklearni program možda vraćen unazad godinama, prijetnja je daleko od završene.
Udruženje za kontrolu naoružanja (Arms Control Association), nepartizanska organizacija sa sjedištem u SAD-u, navodi:
“Dugoročno gledano, vojna akcija će vjerovatno natjerati Iran da zaključi da je nuklearno oružje neophodno za odvraćanje i da Washington nije zainteresiran za diplomaciju.”
Oni dodaju da “vojni udari sami po sebi ne mogu uništiti opsežno iransko nuklearno znanje. Udari će usporiti iranski program, ali po cijenu jačanja odlučnosti Teherana da obnovi svoje osjetljive nuklearne aktivnosti.”
Eric Lob, profesor na Florida International University, smatra da je sljedeći potez Irana otvoreno pitanje, sugerišući da bi među oblicima odmazde mogli biti napadi na “meke ciljeve” SAD-a i Izraela unutar i izvan regije. Međutim, postoji i mogućnost da se Iran vrati za pregovarački sto, iako bi to bilo u još slabijoj poziciji. U neposrednoj reakciji na američke udare, Iran nije pokazao volju za ustupcima. Iranska organizacija za atomsku energiju poručila je da neće dozvoliti zaustavljanje razvoja svoje “nacionalne industrije”, a iranski državni televizijski komentator izjavio je da će svaki američki građanin ili vojnik u regiji sada biti legitimna meta.
Rizici “promjene režima” i unutrašnji otpor
Neki analitičari sugerišu da bi Trump, čija je administracija ranije odbacivala cilj svrgavanja iranskog vodstva, mogao biti uvučen u nastojanje za “promjenom režima” ako Teheran izvede velike odmazde ili krene u izgradnju nuklearnog oružja. To bi, pak, donijelo dodatne rizike.
Laura Blumenfeld, analitičarka za Bliski istok, upozorava:
“Čuvajte se širenja misije, s ciljem promjene režima i kampanja demokratizacije. Naći ćete kosti mnogih propalih američkih moralnih misija zakopane u bliskoistočnom pijesku.”
Jonathan Panikoff, bivši zamjenik američkog obavještajnog službenika za Bliski istok, kaže da bi iransko vodstvo brzo pokrenulo “nesrazmjerne napade” ako bi osjetilo da im je opstanak ugrožen. Ipak, Teheran će morati voditi računa o posljedicama. Dok bi akcije poput zatvaranja Hormuškog tjesnaca stvorile probleme za Trumpa zbog rasta cijena nafte i potencijalnog inflatornog utjecaja u SAD-u, to bi naštetilo i Kini, jednom od rijetkih moćnih saveznika Irana.
Trump se već suočava s jakim otporom kongresnih demokrata protiv napada na Iran, a morat će se nositi i s opozicijom unutar anti-intervencionističkog krila svoje republikanske MAGA baze. Trump, koji se u svom prvom mandatu nije suočio s velikom međunarodnom krizom, sada je uključen u jednu samo šest sedmica u svom drugom mandatu. Čak i ako se nada da se američko vojno uplitanje može ograničiti u vremenu i opsegu, historija takvih sukoba često donosi neželjene posljedice za američke predsjednike.
Trumpov slogan “mir kroz snagu” zasigurno će biti testiran kao nikada prije, posebno s otvaranjem novog vojnog fronta nakon što nije ispunio svoja predizborna obećanja da će brzo okončati ratove u Ukrajini i Gazi.
