Ubistvo koje je potreslo Britansku Indiju i oborilo kralja

Prije 100 godina, 12. januara 1925. godine, grupa muškaraca napala je par u vožnji automobilom u luksuznoj četvrti Bombaja (danas Mumbai) u kolonijalnoj Indiji, ubivši muškarca i izrezavši lice žene.

Iako je na početku izgledalo kao obična ubistva, priča koja se razvila privukla je globalnu pažnju, dok je njena kompleksnost dovela britanske vlasti u nezgodnu poziciju, a na kraju je natjerala jednog indijskog kralja da abdicira.

Novine i časopisi su ubistvo opisali kao “možda najviše senzacionalni zločin počinjen u Britanskoj Indiji”, a tokom istrage i naknadnog suđenja postalo je “tema o kojoj se pričalo u cijelom gradu”.

Žrtva, Abdul Kadir Bawla, imao je 25 godina i bio je uticajan poslovni čovjek u tekstilnoj industriji te najmlađi gradski zvaničnik. Njegova ženska saputnica, Mumtaz Begum, imala je 22 godine i bila je kurtizana koja je pobjegla iz harema jednog princa. Provela je nekoliko mjeseci u Bawlinom društvu.

Na večer ubistva, Bawla i Mumtaz Begum su se vozili u automobilu s još tri osobe u Malabar Hillu, bogatoj četvrti uz obalu Arapskog mora. Automobili su bili rijetkost u Indiji tog vremena, a samo su bogati ljudi posjedovali automobile.

Iznenada je drugi automobil pretekao njihov. Prije nego su mogli reagirati, sudario se s njihovim automobilom, tjerajući ih da se zaustave, prema izvještajima obavještajnih službi i novinama.

Napadači su izvikivali uvrede prema Bawli i vičući “izvadite ženu”, kako je kasnije izjavila Mumtaz Begum na sudu u Bombaju.

Zatim su pucali na Bawlu, koji je preminuo nekoliko sati kasnije.

Grupa britanskih vojnika, koji su nenamjerno skrenuli na pogrešan put na povratku sa golf igre, čula je pucnjavu i požurila na mjesto događaja.

Uspjeli su uhvatiti jednog od napadača, ali je jedan časnik ranjen u nogu kada je napadač otvorio vatru na njih.

Prije nego su pobjegli, preostali napadači su pokušali dva puta oteći povrijeđenu Mumtaz Begum od britanskih časnika, koji su je pokušavali odvesti u bolnicu.

Novine su sugerirale da su napadači najvjerojatnije imali cilj da otmu Mumtaz Begum, jer je Bawla – kojeg je upoznala nekoliko mjeseci ranije dok je nastupala u Bombaju i s kojim je živjela otkako je pobjegla iz harema – već ranije prijetilo nekoliko puta zbog toga što ju je utočište.

The Illustrated Weekly of India obećao je svojim čitateljima ekskluzivne fotografije Mumtaz Begum, dok je policija planirala izdavati dnevne biltene za novine, izvještava marathi list Navakal.

Bollywood je također smatrao slučaj dovoljno zanimljivim da ga adaptira u tiho ubistvo-triler unutar nekoliko mjeseci.

“Slučaj je otišao dalje od uobičajene misterije ubistva jer je uključivao bogatog i mladog tajkuna, uvrijeđenog kralja i lijepu ženu”, kaže Dhaval Kulkarni, autor knjige “The Bawla Murder Case: Love, Lust and Crime in Colonial India”.

Otisci napadača, kako su spekulirali mediji, odveli su istražitelje u uticajnu vladavinu Indore-a, princa saveznika Britanaca. Mumtaz Begum, muslimanka, živjela je u haremu hinduističkog kralja Maharaje Tukoji Rao Holkara III.

Mumtaz Begum bila je poznata po svojoj ljepoti. “U svojoj klasi, govorilo se da Mumtaz nije imala konkurenciju”, napisao je KL Gauba u svojoj knjizi iz 1945. godine “Famous Trials for Love and Murder”.

Međutim, pokušaji Maharaje da je kontroliše – sprječavajući je da sama viđa svoju porodicu i stalno je pod nadzorom – pokvarili su njihov odnos, kaže Kulkarni.

“Držana sam pod nadzorom. Dopušteno mi je da viđam posjetitelje i moju rodbinu, ali neko me je uvijek pratio”, svjedočila je Mumtaz Begum na sudu.

U Indoru je rodila djevojčicu koja je ubrzo preminula.

“Poslije što mi je dijete rođeno, nisam željela ostati u Indoru. Nisam željela, jer su medicinske sestre ubile žensko dijete koje je rođeno”, izjavila je Mumtaz Begum na sudu.

Nekoliko mjeseci kasnije, pobjegla je u sjevernu indijsku grad Amritsar, mjesto rođenja njene majke, ali problemi su je pratili.

I tamo su je nadzirali. Mumtaz Begumin očuh izjavio je na sudu da je Maharaja plakao i molio je da se vrati. No, odbila je i preselila se u Bombaj, gdje je nadzor nastavljen.

Suđenje je potvrdilo ono što su mediji spekulisali nakon ubistva: predstavnici Maharaje zaista su prijetili Bawli ozbiljnim posljedicama ako bude nastavio pružati utočište Mumtaz Begum, no on je ignorirao te prijetnje.

Nakon tragova koje je otkrio Shafi Ahmed, jedini napadač uhvaćen na mjestu zločina, bombaijska policija uhapsila je sedam muškaraca iz Indore-a.

Istraga je otkrila veze sa Maharajem koje je bilo teško ignorirati. Većina uhapšenih muškaraca radila je za princa Indorea, zatražila su slobodne dane u isto vrijeme i bili su u Bombaju kad se zločin dogodio.

Ubistvo je dovelo britansku vladu u nezgodnu poziciju. Iako se dogodilo u Bombaju, istraga je jasno pokazala da je planirano u Indoreu, koji je imao snažne veze s Britanijom.

Nazivajući to “najneugodnijom aferom” za britansku vladu, The New Statesman je napisao da bi, da je riječ o manjoj državi, “bilo bi to bez posebne brige”.

“Ali Indore je bio moćan feudatar britanskog Raj-a”, dodali su.

Britanska vlada je prvobitno pokušala zadržati šutnju u vezi sa vezama ubistva s Indore-om. No, u privatnim razgovorima, tema je izazvala veliku zabrinutost, što je vidljivo iz komunikacija između vlada Bombaja i Britanske Indije.

Komesar policije u Bombaju, Patrick Kelly, rekao je britanskoj vladi da svi dokazi “trenutno upućuju na zaveru koja je smišljena u Indoreu ili na poticanje iz Indorea kako bi se otela Mumtaz [sic] kroz plaćene ubice”.

Vlada je bila pod pritiskom s različitih strana. Bawlin zajednica bogatih Memona, muslimanske zajednice s korijenima u današnjoj Gujaratu, podigla je pitanje pred vladom. Njegovi kolege iz gradskih vlasti žalili su zbog njegove smrti, rekavši: “Sigurno mora biti nešto više iza kulisa.”

Indijski zakonodavci zahtijevali su odgovore u gornjem domu zakonodavne skupštine Britanske Indije, a slučaj je čak bio diskutiran u britanskom parlamentu.

Bivši policajac Rohidas Narayan Dusar, pišući u svojoj knjizi o ubistvu, navodi da su istražitelji bili pod pritiskom da usporavaju istragu, ali je tadašnji komesar Kelly prijetio da će podnijeti ostavku.

Slučaj je privukao najbolje advokate, i za odbranu i za optužbu, kada je stigao pred sud u Bombaju.

Jedan od njih bio je Muhammad Ali Jinnah, koji će kasnije postati osnivač Pakistana nakon podjele Indije 1947. godine. Jinnah je branio Anandrao Gangarama Phanse, jednog od optuženih i visokog generala indoreanske vojske. Jinnah je uspio spasiti svog klijenta od smrtne kazne.

Sud je osudio tri muškarca na smrt, a tri na doživotnu robiju, ali nije okrivio Maharaju.

Sudija LC Crump, koji je predvodio suđenje, istakao je međutim da “postoje ljudi iza njih [napadača] koje ne možemo precizno označiti”.

“Ali gdje se pokušava oteti žena koja je 10 godina bila ljubavnica Maharaje Indorea, nije nimalo nerazumno gledati na Indore kao kvart iz kojeg je mogao doći ovaj napad”, izjavio je sudija.

Zbog značaja slučaja, britanska vlada morala je brzo djelovati prema Maharaji. Dali su mu izbor: suočiti se sa komisijom za istragu ili abdicirati, prema dokumentima koji su predstavljeni parlamentu u Indiji.

Maharaja je izabrao abdicirati.

“Abdiciram svoju prijestolnicu u korist svog sina uz razumijevanje da se neće provesti daljnja istraga u vezi mojih navodnih veza s tragedijom Malabar Hill”, napisao je britanskoj vladi.

Nakon abdikacije, Maharaja je izazvao još više kontroverzi insistirajući na braku sa Amerikankom protiv volje svoje porodice i zajednice. Na kraju se ona obratila hinduizmu i vjenčali su se, prema izvještajima britanskog doma.

Međutim, Mumtaz Begum je primila ponude iz Hollywooda i kasnije se preselila u SAD kako bi pokušala svoju sreću. Nakon toga, nestala je u anonimnosti.