Kako spavanje uz i najmanju svjetlost utiče na zdravlje

Svaki dan, dok sunčeva svjetlost prodire u vaše oči, bilioni sitnih satova u vašim ćelijama se resetuju. Ljudsko tijelo koristi svjetlost da bi pravilno tempiralo bezbroj procesa, obezbjeđujući da se enzimi u jetri proizvode na vrijeme, da se ćelije kose dijele u pravom trenutku i da krvni pritisak ostane na zdravom nivou. Ljudi koji ne dobijaju svoju dnevnu dozu svjetlosti u pravo doba dana mogu završiti sa lošijim zdravljem.

Ali, uprkos svim koristima, istraživači sve više shvataju da svjetlost ima i svoju tamnu stranu. Godine 2019, jedna grupa istraživača pronašla je povezanost između gojaznosti kod žena i bilo kojeg nivoa izloženosti svjetlosti tokom spavanja. Drugi tim je izvijestio da je svjetlost noću povezana sa visokim krvnim pritiskom, gojaznošću i dijabetesom kod starijih osoba.

U studiji objavljenoj u oktobru 2025. godine, istraživači koji su koristili podatke o izloženosti svjetlosti sa fitnes monitora koje je nosilo skoro 90.000 ljudi, sa očitavanjima na svakih minut, otkrili su da je niska ambijentalna svjetlost tokom noći povezana sa većim rizikom od srčane slabosti i drugih kardiovaskularnih problema tokom perioda od oko 10 godina. Iako ovakve studije same po sebi ne mogu da dokažu da je svjetlost izazvala ove probleme, one doprinose rastućem skupu dokaza koji sugerišu da dobro zdravlje zahtijeva tamnu noć.

Najveća baza podataka o ličnoj izloženosti svjetlosti

Kako navodi istraživač saradnik na Harvardovoj medicinskoj školi Angus Burns, koja je i jedan od autora rada, tim je u nedavnoj studiji koristio najveću poznatu bazu podataka o ličnoj izloženosti svjetlosti, dio podataka iz UK Biobanke. UK Biobanka prikuplja informacije od pola miliona volontera, od kojih su mnogi nosili fitnes narukvice tokom jedne sedmice. Ti podaci su podstakli brojne studije koje povezuju broj koraka sa zdravstvenim ishodima.

Međutim, te narukvice su takođe sadržale i senzor za svjetlost. Burns se sjeća trenutka kada je otkrio tu činjenicu i shvatio da, ako uspije da izvuče te podatke, može da dobije zapis iz minuta u minut o tome koliko je svjetlosti svaka osoba bila izložena tokom dana. Izvlačenje tih informacija iz binarnog koda bilo je nezgodno. „Bilo je zakopano unutra“, kaže on. „Bio je to dug put.“

Ali kada su on i njegov kolega Daniel Windred, istraživač na Univerzitetu Flinders u Australiji, imali sve podatke pred sobom, brzo su shvatili da, iako su električna svjetla učinila naše večeri svjetlijim, i dalje postoje jasne razlike između dana i noći, sa nekim upečatljivim obrascima.

Efekti jače svjetlosti

Kada su istraživači razvrstali ljude u grupe na osnovu količine svjetlosti koju su njihovi uređaji zabilježili između ponoći i 6 ujutru, primijetili su nešto zanimljivo. Oko polovine ljudi imalo je veoma malo izloženosti svjetlosti noću. Međutim, druga polovina nije provodila to vrijeme u potpunom mraku, a srednja vrijednost tokom šest sati, kod ljudi u gornjih 10% po izloženosti svjetlosti, bila je oko 100 luksa – otprilike nivo slabog osvjetljenja u hotelskom hodniku. Moguće je da su zaspali sa uključenim televizorom, ili su bili budni do kasno i još uvijek se smirivali pred spavanje.

U poređenju sa ljudima koji su imali tamne noći, oni sa svjetlijim noćima imali su veću vjerovatnoću da razviju srčane bolesti ili dožive srčani udar u narednih desetak godina. Rizik je bio veći što je izloženost svjetlosti bila veća, a ljudi sa najsvjetlijim noćima – gornjih 10% – imali su veći rizik od atrijalne fibrilacije i moždanog udara, kaže Windred. Čak i kada su istraživači uzeli u obzir indeks tjelesne mase, stanje predijabetesa i druge zdravstvene faktore, povišeni rizici, koji su se kretali od oko 30 do 60% u zavisnosti od stanja, i dalje su postojali. To sugeriše da svjetlost ima sopstveni efekat.

Svjetlost kao nezavisan prediktor

Nije bilo riječi samo o tome da ljudi loše spavaju i zbog toga trpe posljedice nedostatka sna.

„Čak i nakon prilagođavanja na količinu sna koju ljudi dobijaju, izloženost svjetlosti je i dalje bila snažan, nezavisan prediktor različitih srčanih bolesti“, kaže Windred.

To se poklapa sa nalazima drugih, manjih studija sa ličnim senzorima za svjetlost, kaže dr. Phyllis Zee, profesorka neurologije na Univerzitetu Northwestern, koja proučava san i cirkadijalne ritmove. Ona je pomogla u vođenju ranije studije na oko 500 starijih osoba koja je pokazala da je svjetlost noću povezana sa povećanim rizikom od gojaznosti, dijabetesa i hipertenzije. U drugoj studiji na oko 700 trudnica, ona i njene kolege su otkrili da je veća izloženost svjetlosti prije spavanja povezana sa većim rizikom od gestacijskog dijabetesa. Čini se da u svjetlosti noću zaista postoji nešto štetno. „Studija UK Biobanke to zaista potvrđuje na još većem uzorku“, kaže ona.

Stanje stalne pripravnosti

Postavlja se pitanje: zašto? Šta tačno svjetlost radi? Svjetlost noću možda na neki način ometa cirkadijalni sat, možda tako što zaustavlja proizvodnju melatonina, hormona koji pomaže u razlikovanju dana i noći. Istraživanja su pokazala da čak i kratki bljeskovi jake svjetlosti koji ulaze u oko mogu da odlože ili zaustave proizvodnju melatonina. Količina svjetlosti kojoj su ovi ljudi bili izloženi možda ne djeluje velika. Ali u kontekstu načina na koji su ljudi evoluirali, ona može biti značajna, kaže Burns.

„Dobijamo svjetlost noću koja je recimo jača od mjesečine ili logorske vatre“, kaže on.

Istovremeno, tokom dana, koji uglavnom provodimo u zatvorenom prostoru, „dobijamo izloženost dnevnoj svjetlosti koja je negdje slabija od one koju nam daje Sunce“, kaže Burns. Istraživači su otkrili da veoma svijetli dani, vjerovatno sa mnogo vremena provedenog napolju, i veoma tamne noći mogu štititi od srčanih problema.

Uticaj na puls i metabolizam

Ali možda su u igri i drugi faktori, osim poremećaja cirkadijalnog sata. Zee i njene kolege su otkrili nešto iznenađujuće kada su mladi, zdravi volonteri spavali u laboratoriji jednu noć. Neki su spavali uz ambijentalnu svjetlost od oko 100 luksa, a neki uz samo 3 luksa, što je blizu potpunog mraka. Dok se broj otkucaja srca obično smanjuje tokom sna, kod volontera izloženih jačoj svjetlosti puls je ostao visok.

Kada su istraživači sljedećeg dana testirali njihov metabolizam, otkrili su da su pankreasi onih koji su spavali uz jaču svjetlost morali više da rade kako bi proizvodili insulin i održavali nivo šećera u krvi. „Bilo je skoro kao da su bili u stanju pojačane budnosti“, kaže Zee. Nervni sistem, upozoren svjetlošću, kao da je ostao spreman za akciju.

Zaista, u ranijem radu, Windred, Burns i kolege su otkrili da su stope dijabetesa tipa 2 bile povišene kod volontera UK Biobanke koji su imali svjetlije noći, što takođe ukazuje na ulogu metabolizma. Windred pretpostavlja da svjetlost, kada se pojavi u trenutku kada je tijelo ne očekuje, stvara dodatni stres i za kardiovaskularni sistem i za metabolizam, i da vremenom taj dodatni stres dovodi do oštećenja.

Mogućnosti prevencije

Postoje načini da se ti efekti ublaže, kaže Kenji Obayashi, profesor epidemiologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Nara u Japanu.

„Biće važno ispitati rezultate interventnih studija koje smanjuju izloženost noćnoj svjetlosti, kao što su korištenje maski za oči, zavjesa za zamračivanje ili roletni koje sprečavaju da unutrašnja i spoljašnja svjetlost tokom noći dopre do retine“, kaže on.

Zaključak: Evolucijska perspektiva

Zaključci koje istraživači za sada mogu da izvuku iz ovih studija ograničeni su dostupnim podacima. Studija Zee trajala je samo jednu noć, a podaci UK Biobanke obuhvataju samo jednu sedmicu izloženosti svjetlosti. Podaci o izloženosti svjetlosti za hiljade ljudi tokom hiljada noći, kao i duže laboratorijske studije, pomogli bi istraživačima da do kraja razjasne vezu između svjetlijih noći i lošeg zdravlja.

„Električno osvjetljenje je potpuno neprirodno za našu biologiju. Na evolutivnoj skali, ono je u suštini sasvim novo, to da imamo svjetlost noću na ovaj način“, kaže Burns. Ono je dovelo do situacija za koje tijelo nije dobro prilagođeno, čak i ako su detalji naučnicima još uvijek nejasni. Dakle, ako se redovno zatičete budni do kasno u noć, obasjani svjetlom televizora, možda činite više od samog uskraćivanja sna.

„Vratite se samo na predstavu o čovjeku iz davnina i njegovoj povezanosti sa sunčevim danom, u okviru kojeg se naša biologija razvila“, kaže Burns. Da li je čovjek iz davnina bio obasjan svjetlošću u ponoć? „Vjerovatno ne.“