Novi uvidi u posljednje sate Titanica zahvaljujući 3D skeniranju olupine

Najnovija tehnologija digitalnog skeniranja pružila je nove, potresne detalje o posljednjim trenucima legendarnog broda Titanic, potvrđujući svjedočenja preživjelih decenijama nakon tragedije.

Digitalni blizanac otkriva tajne

Novi dokumentarni film pod nazivom “Titanic: Digitalno uskrsnuće” (Titanic: The Digital Resurrection), koji se trenutno prikazuje na platformama Disney+ i Hulu, koristi prvo ikada napravljeno 3D skeniranje olupine u punoj veličini. Analitičari su pomoću ovog “digitalnog blizanca” broda dobili nove uvide u događaje od 14. aprila 1912. godine, kada je, prema procjenama, život izgubilo oko 1.500 ljudi.

Potvrda herojskih napora inženjera

Analiza 3D skena donijela je ključne nalaze koji potvrđuju ranije iskaze preživjelih:

• Aktivni kotlovi: Skeniranje pokazuje da su neki od brodskih kotlova – koji su proizvodili paru za napajanje osnovnih funkcija broda – bili udubljeni u trenutku potonuća. Ovo sugeriše da su bili u funkciji, odnosno da su inženjeri radili do samog kraja.

• Otvoren ventil: Otkriven je ventil na palubi krmenog dijela broda koji je bio u otvorenom položaju. Ovo ukazuje da je para i dalje napajala električni sistem broda dok je tonuo.

Ovi nalazi idu u prilog svjedočenjima da su brodski inženjeri lopatama ubacivali ugalj u peći kako bi svjetla ostala upaljena što je duže moguće dok su putnici pokušavali pobjeći.

Parks Stephenson, analitičar Titanica, rekao je za BBC:

Održavali su svjetla i struju do samog kraja, kako bi posadi dali vremena da sigurno porinu čamce za spašavanje uz nešto svjetla, umjesto u potpunom mraku.

Stephenson je napomenuo da su svi ti herojski inženjeri izgubili živote u tragediji.

Preciznija slika oštećenja od ledenog brijega

Skeniranje je također otkrilo precizniju sliku štete koju je nanio ledeni brijeg. Umjesto jedne velike rupe, sudar je izazvao šest manjih pukotina u trupu broda. Ove pukotine bile su raspoređene preko šest vodonepropusnih odjeljaka. Brod, koji se smatrao “nepotopivim”, bio je dizajniran da izdrži poplavljivanje najviše četiri takva odjeljka.

Simon Benson, predavač brodogradnje, objasnio je za BBC:

Razlika između potonuća i nepotonuća Titanica svodi se na tanke margine rupa veličine otprilike komada papira… Ali problem je što su te male rupe raspoređene duž velikog dijela broda, pa voda polako ali sigurno ulazi kroz sve te rupe, i onda se na kraju odjeljci preplave preko vrha i Titanic tone.

Budućnost istraživanja olupine

3D model olupine kreiran je pomoću podvodnih robota i sastoji se od oko 700.000 slika snimljenih iz svakog ugla. Iako se stvarna olupina Titanica nalazi na dnu Atlantskog okeana, na dubini od oko 3.800 metara (12.500 stopa), i postepeno propada, ovaj novi digitalni model omogućit će naučnicima i analitičarima da je detaljno proučavaju generacijama koje dolaze.