Planovi za smještanje data centara u orbitu i na Mjesec

Zvuči kao naučna fantastika, ali Stephen Eisele, predsjednik kompanije Lonestar Data Holdings, uvjeren je da će njegova firma jednog dana otvoriti data centar na Mjesecu.

Naš pogled je da postavljanjem data centra u svemir zaista nudite sigurnost bez premca

— kaže Eisele.

Prošlog mjeseca, ova firma sa sjedištem na Floridi objavila je da je uspješno testirala minijaturni data centar veličine knjige, koji je stigao do Mjeseca na lunarnom lenderu Athena američke kompanije za istraživanje svemira Intuitive Machines (lansiranom raketom SpaceX Elona Muska).

Zašto seliti data centre u svemir?

Data centri su ogromna skladišta sa hiljadama kompjutera koji pohranjuju i obrađuju podatke koje koriste web stranice, kompanije i vlade. Lonestar tvrdi da će njihovo postavljanje na Mjesec korisnicima ponuditi sigurnu i pouzdanu obradu podataka, koristeći neograničenu solarnu energiju za napajanje.

Iako data centri u svemiru možda zvuče nerealno, ova ideja postaje sve aktuelnija. Jedan od razloga je eksplozivna potražnja za obradom podataka i poteškoće u pronalaženju odgovarajućih lokacija na Zemlji. Sve veća upotreba vještačke inteligencije (AI) dovela je do masovnog povećanja količine podataka. Kao rezultat toga, potreba za data centrima je naglo porasla, a godišnja potražnja bi, prema procjenama McKinseyja, trebala rasti između 19% i 22% do 2030. godine.

Novi objekti niču stalno, ali postaje teško pronaći mjesta za njih. Data centri su veliki, zauzimaju mnogo prostora i troše ogromne količine energije i vode za hlađenje. Također, lokalno stanovništvo sve češće izražava protivljenje njihovoj izgradnji u blizini.

Teorija kaže da postavljanje data centara u svemir – bilo u orbiti oko Zemlje ili na Mjesecu – znači da ne mogu nanijeti toliko štete. Postoji gotovo neograničena solarna energija, a nema komšija koji bi se žalili na uticaj na okoliš. Pored toga, svemirski data centri mogli bi se specijalizovati za usluge svemirskim letjelicama i drugim svemirskim objektima, jer bi prijenos podataka iz svemira u svemir bio brži nego sa Zemlje.

Evropska inicijativa i Thales Alenia Space</h2>

Prošlog ljeta objavljeni su rezultati studije izvodljivosti o orbitalnim data centrima, finansirane od strane Evropske komisije. Izvještaj Ascend, koji je izradila kompanija Thales Alenia Space (zajedničko ulaganje francuske i italijanske svemirske grupe Thales i Leonardo), zaključio je da bi postavljanje data centara u svemir “moglo transformisati evropski digitalni pejzaž” i biti “ekološki prihvatljivije”.

Thales Alenia Space predviđa izgradnju konstelacije od 13 satelita ukupnih dimenzija 200×80 metara, s ukupnom snagom obrade podataka od oko 10 megavata (MW), što je ekvivalentno današnjem srednjem zemaljskom data centru s oko 5.000 servera. Ovi sateliti bi se sklapali u orbiti koristeći postojeće ili tehnologije u razvoju.

Damien Dumestier, arhitekta projekta Ascend u Thales Alenia Space, kaže da bi za ekološku prihvatljivost svemirskih data centara bilo potrebno da rakete-nosači postanu 10 puta manje emisione tokom svog životnog ciklusa, što smatra mogućim.

Ali da bismo pokrili razvoj novih tehnologija i povećanje proizvodnih kapaciteta radi koristi od obima, moramo razmotriti veći kapacitet sistema, oko 200 MW, što znači 200 naših predviđenih velikih svemirskih infrastruktura i 200 lansiranja… Glavno pitanje je kada će prilagođeni lanser biti spreman. U zavisnosti od investicija i odluka koje treba donijeti, to bi se moglo dogoditi 2030. ili 2035., što znači komercijalnu održivost prije 2037.

Izazovi i prepreke

Uprkos optimizmu kompanija koje razvijaju tehnologiju, dr. Domenico Vicinanza, vanredni profesor inteligentnih sistema i nauke o podacima na Univerzitetu Anglia Ruskin u Velikoj Britaniji, kaže da postoje brojne velike prepreke prije nego što svemirski data centri postanu održiva opcija.

Čak i uz doprinos i napredak kompanija poput SpaceX-a, lansiranje hardvera u orbitu ostaje izuzetno skupo… Svaki kilogram poslat u svemir košta hiljade dolara… Svemirski data centri zahtijevali bi ne samo opremu za podatke, već i infrastrukturu za njihovu zaštitu, napajanje i hlađenje. Sve to povećava težinu i složenost.

Hlađenje opreme bit će poseban problem, jer iako je svemir hladan, konvencionalni sistemi hlađenja ne funkcionišu dobro bez gravitacije. Također, svemirsko “vrijeme” (radijacija) može oštetiti elektroniku, dok sve veća količina svemirskog otpada predstavlja fizički rizik za hardver.

Popravljanje problema u orbiti daleko je od jednostavnog… Čak i uz robotiku i automatizaciju, postoje ograničenja u onome što se može popraviti daljinski… Veliki kvar hardvera mogao bi zahtijevati skupu ljudsku misiju, potencijalno produžavajući vrijeme zastoja na sedmice ili mjesece

— dodaje dr. Vicinanza.

Uvjerenost kompanija i budući planovi

Ipak, firme poput Lonestara su izuzetno samouvjerene i kažu da odgovaraju na potražnju. “Ne bismo ovo radili da nas klijenti ne traže,” kaže Eisele (u originalu se citira Scott, ali Eisele je ranije citiran kao predsjednik).

Sljedeći cilj Lonestara je postavljanje malog data centra u orbitu oko Mjeseca 2027. godine. Druge kompanije, poput Starclouda iz Washingtona, nadaju se da će stići tamo brže – planiraju lansirati satelitski data centar sljedećeg mjeseca i započeti komercijalne operacije sredinom 2026.

Eisele iz Lonestara tvrdi da svemirski objekti nude veću sigurnost vladama i preduzećima jer njihovi podaci ne moraju prolaziti kroz zemaljske mreže. Umjesto toga, informacije se mogu direktno emitovati iz svemira do namjenske zemaljske stanice.

To je kao da imate trezore u stražnjem dijelu banke… Ne morate ih otvarati svaki dan, ali su tu da pruže dodatnu mjeru sigurnosti, a udaljenost od Zemlje do Mjeseca to nudi – toliko je teže hakovati, toliko teže pristupiti.

Udaljenost do Mjeseca znači da podacima treba oko sekundu i po da stignu do Zemlje – što za neke primjene, poput dugoročnog skladištenja podataka i rezervnih kopija, nije problem.

U međuvremenu, osnivač i izvršni direktor Lonestara, Chris Stott, kaže da svemirski data centri mogu pomoći organizacijama da ispune propise o suverenitetu podataka – potrebi da se podaci građana čuvaju u zemlji porijekla.

Prema svemirskom pravu, ta kutija elektronike je doslovno pod zakonom države koja licencira ili lansira – to je stvarna ambasada u svemiru

— kaže on.

Lonestar već ima dogovorene klijente, uključujući državu Floridu i vladu Otoka Man.