Nafta i gas su prošli bez većih posljedica na Trumpov “Dan oslobođenja”

Otkrivanje opsežnih tarifa za uvoz od strane predsjednika Donalda Trumpa dodatno je pogoršalo prognoze za globalnu ekonomiju i ostavilo mnogo neodgovorenih pitanja. Ipak, među svim tim nejasnoćama, trgovci na tržištima nafte i gasa mogu ukazati na nekoliko svijetlih tačaka.

Na događaju u Bijeloj kući, Trump je najavio tarife na uvoz od mnogih glavnih trgovinskih partnera, uključujući 20% taksu na proizvode iz Evropske unije, 24% na Japan, 27% na Indiju, 10% na Britaniju i 34% na Kinu. Također je postavio osnovnu tarifu od 10% na sve uvozne proizvode.

Ovaj potez pojačao je trgovinski rat i izazvao osude svjetskih lidera.

Očigledan zaključak je da će ovo biti negativno za tržišta energije, jer se očekuje da će uzvratne mjere vlada širom svijeta opteretiti globalne ekonomske prognoze, dodatno smanjujući cijene nafte i gasa.

Zaista, finansijska tržišta i cijene nafte su oštro pale u četvrtak, pri čemu je Brent izgubio oko 2,5%, padajući na 73 dolara po barelu. Međutim, to je još uvijek viša cijena nego što su bile prije mjesec dana, prije povećanja napetosti na Bliskom istoku, američkih tarifa na Venecuelu i prijetnji sekundarnim tarifama na Rusiju i Iran.

Međutim, tržišta energije mogu ostati nestabilna u kratkom roku dok trgovci upijaju šok od tarifa, ali kada prašina slegne, naftna i gasna industrija možda neće imati tako loše izglede.

Osvježena slika za tržište energije

Prvo, ove najave donose određenu jasnoću industriji. Iako je vjerovatno da će se predložene tarife mijenjati tokom narednih mjeseci dok Trump pokušava iznuditi ustupke od trgovinskih partnera, barem sada svi znaju osnovu sa kojom rade.

I činjenica da su svi uvozi nafte, gasa i prerađenih proizvoda iz SAD-a izuzeti iz planova o tarifama treba omogućiti industriji da odahne.

Vrijedno je podsjetiti da, uprkos ogromnom rastu proizvodnje i izvoza energije u SAD-u tokom posljednje decenije, SAD i dalje uvozi veliki broj nafte zbog svoje velike domaće rafinerijske kapacitete od 18,4 miliona barela dnevno. SAD je uvezao 6,6 miliona barela dnevno u 2024. godini, uključujući 4 miliona barela dnevno iz susjedne Kanade i 464.000 barela dnevno iz Meksika.

Da je Trump uveo visoke tarife na kanadsku naftu, rafinerije bi se možda suočile sa problemima u nabavci teških sorti nafte koje im trebaju. Već sada plaćaju više za kanadsku naftu zbog prethodno najavljenih mjera protiv Venecuele.

Drugi faktor je da trgovci mogu pretpostaviti da, uprkos svim promjenama koje bi ove visoke i neobično dizajnirane tarife mogle donijeti, vjerovatno neće pomaknuti SAD iz njegove dominantne pozicije na globalnim tržištima energije.

SAD je bio najveći svjetski izvoznik ukapljenog prirodnog gasa (LNG) u 2024. godini, ispred Katara i Australije, s većinom američkih volumena koji su išli u Evropsku uniju.

Također, izvezao je 4,1 miliona barela dnevno u 2024. godini, prema podacima Američke energetske informativne administracije, što je više od 10 puta veći iznos u odnosu na deset godina ranije. Evropa je uvezla 48% tih volumena 2024. godine, dok su Južna Koreja, Indija i Tajvan uvezli po 6%.

U teoriji, koncentracija nafte i gasa u američkom izvoznom portfoliju mogla bi biti smatrana ranjivošću. Međutim, u stvarnosti, vlade će vjerovatno dvaput razmisliti prije nego što uvedu tarife na američku energiju.

Zašto? Zato što ove zemlje imaju vrlo malo alternativnih izvora snabdijevanja, a viši troškovi energije učinili bi im vrlo teško povećati ekonomski rast da bi kompenzirali bol od tarifa.

U stvari, zemlje koje su pod napadom zbog trgovinskog rata Trumpa vjerovatno će nastojati kupiti više američke energije kako bi umirile administraciju.

Evropska komisija je, na primjer, u posljednjim mjesecima sugerisala da EU može povećati svoje kupovine američkog LNG-a na račun ruskih goriva kako bi smanjila trgovinski deficit s SAD-om.

Nova stvarnost

Na kraju, nakon srijednjih najava, svijet sada zna da Trump nije bluffirao u vezi s ovim trgovinskim ratom. To bi na kraju moglo natjerati više zemalja da smanje svoju zavisnost od SAD-a, ulažući u dugoročne promjene, podstičući domaći rast i na kraju povećavajući potražnju za naftom i gasom.

Brza promjena Njemačke u vezi sa potrošnjom na odbranu i infrastrukturnim ulaganjima, kao i ubrzani napori Kine da poveća domaću potrošnju i sustigne konkurenciju u oblasti vještačke inteligencije, možda su tek početak.

Naravno, svaka fragmentacija globalne ekonomije vjerovatno će stvoriti neučinkovitosti u proizvodnji i trgovini, povećavajući cijene za potrošače. Međutim, to bi moglo jednostavno dovesti do dupliciranja industrija i novih transportnih pravaca.

Dakle, dok vlade širom svijeta procjenjuju svoje odgovore na Trumpov trgovinski udar, trgovci energijom mogu nastaviti brinuti zbog mogućeg uticaja na potrošnju nafte i gasa. No, barem trenutno, čini se da je industrija prošla “Dan oslobođenja” relativno neozlijeđena.