Kada temperatura napolju dostigne 25 stepeni, unutrašnjost automobila parkiranog na suncu može za samo dvadesetak minuta da se zagrije do 38 stepeni.

Pri velikim vrućinama, kada je zrak 36 stepeni, vozilo na suncu dostiže 45 stepeni već nakon deset minuta, a nakon pola sata temperatura u kabini prelazi 55 stepeni, da bi nakon sat vremena bila viša od 60.

Mjerenja su pokazala da temperatura u parkiranim automobilima može dostići od 41 do 76 stepeni, a tokom vedrih ljetnih dana prosjek se penje i do 68 stepeni, što znači da je unutrašnjost često više od 20 stepeni toplija od spoljašnjeg vazduha.

Ne zagrijava se samo zrak – sjedišta, volan, instrument tabla, stakla i obloge postaju usijani i još dugo zrače toplotu čak i nakon uključivanja klima-uređaja. Juraj Šebalj, jedan od najiskusnijih hrvatskih automobilista, suočio se s takvim uslovima – od zagrebačkog asfalta do pustinjskih etapa relija Dakar.

„Ključno je rashladiti automobil prije ulaska, jer je taj prvi minut pakao“, ističe Šebalj.

Ne treba odmah sjesti, zatvoriti vrata i očekivati da će klima riješiti sve. Najprije je korisno otvoriti automobil i kratko ga provjetriti; neki spuštaju prozore i otvaraju prtljažnik. Šebalj, međutim, na sjedištu drži peškir koji mu, kako kaže, ublažava dodir s usijanom površinom i upija prvi znoj s leđa.

„Svako ima svoj ritual. Ja ne sjedam u automobil istog trenutka. Malo ga provjetrim tako što uključim klimu na najjače podešavanje“, objašnjava.

Hrvatski autoklub (HAK) preporučuje sličan redoslijed: prvo otvoriti vrata i prozore, zatim ih zatvoriti i uključiti klimu. Unutrašnju recirkulaciju korisno je uključiti na nekoliko minuta kako bi sistem hladio zrak koji je već u kabini, a potom ponovo uključiti dovod spoljašnjeg vazduha. Otvore ventilacije bolje je usmjeriti nagore nego direktno u lice putnika.

Problem je, kaže Šebalj, što se zrak može relativno brzo rashladiti, ali unutrašnjost automobila i dalje odaje toplotu.

„Cijeli automobil je iznutra užaren na 60 ili 70 stepeni. Sve je kao radijator. Ponekad je potrebno deset ili dvadeset minuta da se temperatura stabilizuje i da površine prestanu toliko da zrače“, upozorava Šebalj.

Mjerenja potvrđuju da se sjedišta tokom hlađenja hlade sporije od vazduha. To se posebno osjeti na kratkim relacijama: klima tek počne ozbiljnije da hladi, a vožnja je već gotova. Nakon početnog rashlađivanja temperaturu treba podesiti umjerenije, a zrak usmjeriti tako da ne duva direktno u lice, ruke, noge i zglobove.

„Ako klima duva direktno u zglobove, može izazvati upalne procese, zato preporučujem da se zrak usmjeri ka prostoru kabine, a ne direktno ka vozaču i putnicima“, kaže Šebalj.

Kada je spoljašnja temperatura 38 stepeni, u automobilu parkiranom na suncu ona može dostići čak 76 stepeni.

HAK upozorava da ni sa hlađenjem ne treba pretjerivati. Nagli izlazak iz izrazito rashlađene kabine na spoljašnju temperaturu od 40 stepeni može izazvati slabost, vrtoglavicu, drhtavicu i ubrzan rad srca.

Šebalj domaće vrućine posmatra iz ugla čovjeka koji je vozio u daleko ekstremnijim uslovima. U Dubaiju i drugim dijelovima Bliskog istoka, kaže, viđao je ljude koji ne gase automobil ni kada odlaze na sastanak, kako bi klima nastavila da radi.

„Tamo je 50 stepeni. Kod nas se temperatura ipak samo malo poigrava“, kaže Šebalj.

To nije preporuka da se vozilo ostavlja uključeno bez nadzora, već ilustracija koliko ekstremne vrućine mijenjaju svakodnevne navike. Kod nas vozači često očekuju da klima za nekoliko trenutaka poništi sate provedene na suncu, ali automobilu je jednostavno potrebno vrijeme.

Šebalj se prisjeća pustinjskih trka na kojima je satima bio u zaštitnom odijelu, s rukavicama i kacigom.

„Sve vrijeme pijem vodu. To je jedini način da se rashladim. Oznojiš se, odijelo se natopi i upravo te taj znoj hladi“, kaže Šebalj.

Voda nije samo pitanje udobnosti. HAK upozorava da vrućina i nedovoljna hidratacija pogoršavaju koncentraciju, reflekse i sposobnost procjenjivanja. Prema podacima koje navodi, pri temperaturi od 35 stepeni mogućnost greške u saobraćaju raste za 30 odsto. Umor, vrtoglavica, glavobolja, grčevi i jaka žeđ znak su da treba stati, odmoriti se i rashladiti.

„Mi smo jedine životinje u svemiru za koje znamo da se znoje. Imamo najbolji sistem hlađenja vodom, najbolji sistem hlađenja u svemiru“, kaže Šebalj, uz poruku da se uz malo strpljenja i dovoljno vode može bezbjedno uživati u ljetu.

Praktičan postupak nije komplikovan:

• otvoriti automobil i izbaciti vreli zrak
• zatvoriti prozore
• uključiti snažno hlađenje i kratkotrajnu recirkulaciju
• podesiti umjerenu temperaturu i usmjeriti zrak tako da ne duva direktno u tijelo.

Automobilu pri tome treba dati vremena da rashladi ne samo zrak, već i sve unutrašnje površine.