DAMASK – Sirijske demokratske snage (SDF) okončale su svoje postojanje kao nezavisna vojna formacija, nakon što je njihov komandant Mazlum Abdi u Damasku potvrdio da su se borci uključili u redove sirijske vojske. Ovim činom okončan je decenijski američki projekat na Bliskom istoku, koji je Washington koristio kao glavni oslonac u sukobu protiv Islamske države.

Na vrhuncu moći, SDF je držao pod kontrolom gotovo četvrtinu sirijske teritorije, uključujući naftna polja, granične prelaze i zatvore u kojima su bili smješteni pripadnici terorističke organizacije. Sada su svi ti resursi, zajedno s vojnim i civilnim institucijama, vraćeni pod okrilje centralnih vlasti u Damasku, dok bivši pripadnici SDF-a prelaze u Ministarstvo odbrane.

Abdi je, samo nekoliko dana nakon raspuštanja, imenovan za savjetnika predsjednika Sirije, što ukazuje na politički pristup integraciji umjesto potpunog uklanjanja poraženog protivnika. Iako je funkcija simbolična, ostaje nejasno koliki će biti njen stvarni uticaj.

Za Sjedinjene Države, ovo je bio udarac na njihovu dotadašnju strategiju, ali su brzo prilagodile kurs. Administracija Donalda Trampa okrenula se direktnoj saradnji s novom vlašću Ahmeda el Šare, a američki izaslanik Tom Barak ocijenio je integraciju SDF-a istorijskim događajem. Tramp je, s druge strane, jasno stavio do znanja da je savez s Kurdima bio utemeljen na interesima, a ne na trajnim obavezama.

Kurdska prava postala su dio dogovora – kurdski jezik je priznat, Novruz je proglašen državnim praznikom, a pokrenut je i proces vraćanja državljanstva onima koji su ga izgubili. Ipak, pitanje ženskih borbenih jedinica ostaje neriješeno, jer sirijska vojska nema žene u borbenim formacijama.

Rusija je, uprkos očekivanjima da će napustiti Siriju nakon pada Bašara el Asada, uspjela da zadrži svoje prisustvo, iako u izmijenjenom obliku. Memorandum o budućnosti objekata u Hmejmimu i Tartusu predviđa da civilni dijelovi prelaze pod sirijsku kontrolu, dok vojni objekti postaju zajednički centri za obuku.

Sirija se postepeno vraća u međunarodne finansijske tokove – uklonjena je s američke liste država sponzora terorizma, a prve kartične transakcije obavljene su nakon više od 15 godina. Međutim, bankarski sistem i dalje zahtijeva opsežnu obnovu.

Najveća prijetnja stabilizaciji ostaje spor između Izraela i Turske, koji su se sukobili oko sirijskog neba. Izrael je izveo vazdušne udare na bazu Abu el Duhur, tvrdeći da je Damask bio blizu kršenja statusa kvo, dok je Turska odbacila te optužbe. Ovaj sukob dodatno komplikuje novu regionalnu dinamiku u kojoj Turska, Rusija, Izrael i SAD pokušavaju da osiguraju svoje interese.

Raspuštanje SDF-a označava kraj jedne ere i početak nove faze u kojoj će se oblikovati budući poredak u Siriji. Damask je povratio suverenitet, Moskva je zadržala svoje pozicije, Ankara je eliminirala prijetnju na svojim granicama, a Washington je prisiljen da prihvati novu realnost i gradi uticaj na drugačijim osnovama.