Demografski trendovi u Bosni i Hercegovini sve su izraženiji – stanovništvo ubrzano stari, a odlazak mladih smanjuje broj onih koji mogu pružiti njegu starijim članovima porodice. Zbog toga interes za centre za stare i iznemogle osobe naglo raste, dok liste čekanja postaju sve duže, a mjesečne naknade za smještaj premašuju prosječnu penziju.

Mila Mandurić, penzionisana profesorica njemačkog jezika, već četiri godine boravi u mostarskom Centru za stare i iznemogle osobe. Zadovoljna je uslugom, dobro se slaže s drugim korisnicima, a djeca je redovno posjećuju.

“Djeca mi dolaze vrlo često, plate smještaj i ono što fali do 1.000 maraka, pa odu u prodavnicu i kupe sve potrebno”, kazala je Mandurić.

Smještaj u ovim ustanovama skuplji je od prosječne penzije. U dvije jedinice mostarskog centra boravi oko 120 starijih osoba, od kojih mnogi ne mogu sami finansirati boravak, iako je riječ o najjeftinijem centru u ovom dijelu zemlje.

Prosječna penzija u Federaciji BiH iznosi oko 840 KM, dok su cijene najpovoljnijeg smještaja i njege nešto više.

“Prva kategorija za pokretne korisnike iznosi 900 KM, druga za nepokretne 1.100 KM, a jednokrevetne sobe su 1.000 KM”, pojasnila je socijalna radnica Adelisa Delić iz mostarskog centra.

U drugim domovima cijene su više, a u pojedinima dostižu i 2.800 KM, zavisno od pokretljivosti korisnika. Uprkos tome, liste čekanja su sve duže.

“Definitivno ne možemo udovoljiti svim zahtjevima. Imamo poprilično dugu listu čekanja”, izjavila je Ana Pavlović, voditeljica Doma za stare i iznemogle osobe Emaus.

Delić je dodala da je najveća potreba za smještajem nepokretnih osoba – za njih je lista čekanja znatno duža, dok za pokretne korisnike proces ide brže.

Sve je veća i potražnja za palijativnom njegom. Hercegovačko-neretvanskom kantonu nedostaje centar za takve korisnike, a samo u ovom domu potražnja premašuje kapacitete za 25 do 30 posto. Nedostatak osposobljenog osoblja dodatno otežava situaciju, a pritisak na sistem će, kako je izvjesno, nastaviti rasti.