Bivši katarski emir šeik Hamad bin Khalifa Al Thani, koji je za 18 godina vlasti od male zaljevske države napravio globalnog igrača, preminuo je u 74. godini, javila je državna agencija Qatar News Agency. Uzrok smrti nije objavljen.

Šeik Hamad je 2013. dobrovoljno prepustio prijestolje svom sinu Tamimu, što je bio rijedak potez u regiji gdje su smjene vlasti obično nasilne ili nakon smrti. Pod njegovim rukovodstvom Katar je iz zatvorene i nevažne zemlje izrastao u centar diplomatije, energetike, investicija i sporta.

Godine 2022. Katar je ugostio Svjetsko prvenstvo u nogometu, najveći sportski događaj, a navijači su bivšeg emira pozdravili gromoglasnim aplauzom. Njegova samostalna vanjska politika, bliski odnosi s Iranom, Hamasom i Muslimanskim bratstvom, izazivali su nezadovoljstvo regionalnih i zapadnih saveznika.

Osnovana pod njegovom vlašću, Al Jazeera je revolucionirala arapsko novinarstvo direktnim izvještavanjem, ali je kritikovana da slijedi katarske interese. Najavljujući abdikaciju, poručio je da budućnost pripada mladima i novom rukovodstvu.

Na vlast je došao 1995. pučem bez krvi, svrgnuvši oca Khalifu, koji je potom proveo gotovo deset godina u egzilu. Dobrovoljno povlačenje 2013. tumačeno je kao odgovor na Arapsko proljeće i pritisak mlade populacije.

Katar je poluostrvo površine upola manje od New Jerseya s oko 300.000 državljana. Vjerovalo se da je šeik Hamad imao zdravstvene probleme, a 2015. je operisan u Švicarskoj nakon loma noge.

Školovao se na britanskoj vojnoj akademiji Sandhurst, postao komandant vojske i ministar odbrane, a kasnije je planirao eksploataciju nafte i plina. Odmah po dolasku na vlast počeo je otvaranje zemlje, a Al Jazeera je postala uticajna medijska sila.

Al Jazeera je izazivala bijes arapskih lidera i američkog establishmenta emitiranjem poruka Al-Qaide. Ipak, nakon 11. septembra, Katar je ugostio logistički centar Pentagona.

Ulagao je u sport: Kandidatura za SP 2022, sponzorstvo Barcelone i vlasništvo nad PSG-om. Qatar Airways je postao globalni avioprijevoznik, a aerodrom u Dohi nosi njegovo ime.

Katar je bio diplomatski posrednik u Darfuru, Libanu i između Hamasa i Fataha. Šeik Hamad je 2012. posjetio Gazu, obećavši 400 miliona dolara, a stanovnici Gaze su mu posvetili pjesmu.

Održavao je i kontakte s Izraelom: sastao se s Tzipi Livni 2007., a izraelsko trgovinsko predstavništvo zatvoreno je nakon napada na Gazu 2008. Za razliku od susjeda, Katar nije normalizirao odnose s Izraelom.

Tokom Arapskog proljeća, katarski borbeni avioni učestvovali su u NATO operaciji u Libiji, a Katar je pomagao pobunjenike. U Siriji je podržavao opoziciju Assadu. Podrška islamistima dovela je do bojkota Katara od strane Saudijske Arabije, UAE, Bahreina i Egipta.

Jedna od posljednjih inicijativa prije abdikacije bilo je otvaranje ureda talibana u Dohi, što je kasnije omogućilo pregovore SAD-a i talibana, koji su doveli do povlačenja iz Afganistana 2021.