Stručnjaci upozoravaju da je važno razlikovati uobičajene promjene koje donosi starenje od simptoma koji zahtijevaju ljekarsku intervenciju.

Prevencija i upravljanje rizicima

Neurolog specijalizovan za kognitivne poremećaje, dr Nikolas Doher, ističe da su genetika i godine glavni faktori rizika, ali da se mnogi slučajevi demencije mogu odložiti kontrolom promjenjivih faktora.

Prema njegovim riječima, iako promjene u načinu života ne garantuju potpunu zaštitu, one svakako mogu smanjiti rizik i odgoditi pojavu simptoma.

Jedan od ključnih savjeta je briga o zdravlju srca, uključujući izbjegavanje gojaznosti, visokog holesterola i povišenog krvnog pritiska, što je potvrđeno velikom studijom iz 2025. godine koja je obuhvatila 204 zemlje.

Osim toga, nepušenje je od izuzetne važnosti, jer istraživanje objavljeno u BMC Public Health pokazuje da pušači imaju oko 31 posto veći rizik od razvoja demencije.

Dr Doher preporučuje i redovnu fizičku aktivnost, kvalitetan san, ishranu bogatu biljkama i nezasićenim mastima, ograničen unos alkohola, zaštitu sluha i vida, kontinuirano učenje te održavanje društvenih kontakata.

Zaboravnost kao prirodni dio starenja

Prolazna zaboravnost i simptomi neurodegenerativnih bolesti nisu ista stvar, naglašava dr Doher.

Kako ljudi stare, može im trebati više vremena da se prisjete imena ili savladaju novu vještinu, ali informacija ostaje dostupna, dok demencija podrazumijeva oštećenje mozga koje ometa svakodnevno funkcionisanje.

Povremeno zaboravljanje imena kojeg se kasnije sjetite, gubljenje ključeva ili naočara, ulazak u sobu i zaboravljanje razloga, te sporije usvajanje novih vještina smatraju se normalnim pojavama.

Iako takve situacije mogu izazvati frustraciju, one obično ne ugrožavaju samostalan život i najčešće nisu znak neurodegenerativnih bolesti.

Simptomi koji mogu ukazivati na demenciju

Demencija se, prema riječima dr Dohera, prepoznaje po narušavanju svakodnevnih funkcija, a rani znaci uključuju ponavljanje istih pitanja, zaboravljanje čitavih razgovora ili nedavnih događaja, te poteškoće s upravljanjem finansijama i uzimanjem lijekova.

Osoba se može gubiti na poznatim mjestima, imati problema s praćenjem recepata ili uputstava, te pokazivati primjetne promjene u rasuđivanju i ponašanju.

Poteškoće s pronalaženjem riječi i praćenjem razgovora također su simptomi, a često porodica prva primijeti kognitivni pad kojeg osoba nije svjesna.

Kada potražiti ljekarsku pomoć

Ako primijetite ove znakove kod sebe ili bliskih, dr Doher savjetuje odlazak ljekaru, naglašavajući da je rana procjena danas važnija nego ikad.

Simptome mogu izazvati i lijekovi, depresija, poremećaji spavanja, bolesti štitne žlijezde, nedostatak vitamina, infekcije ili druga stanja koja se mogu liječiti, objašnjava on.

Rana dijagnoza omogućava planiranje budućnosti, povezivanje s podrškom i uključivanje u klinička istraživanja dok osoba još može samostalno odlučivati.

Na kraju, dr Doher poručuje da promjene ne treba ignorisati.

Umjesto da probleme pripišete godinama, važno je reagovati na trajne promjene u pamćenju, razmišljanju ili ponašanju, jer mnoga stanja su izlječiva, a rana dijagnoza omogućava bolju njegu i pristup novim terapijama.