Krvni test D-dimer

D-dimer: Kada visoke vrijednosti zaista ukazuju na opasnost?

D-dimer: Kada visoke vrijednosti zaista ukazuju na opasnost?

prije 3 sata
Dvije doktorice u bijelim uniformama pregledaju pacijenticu dok druga doktorica unosi podatke na računar.
Dvije doktorice u bijelim uniformama pregledaju pacijenticu dok druga doktorica unosi podatke na računar.
Podijeli vijest:

Posljednjih godina D-dimer test se uveliko koristi, ali povišena vrijednost ne mora nužno značiti ozbiljno oboljenje. Ovom krvnom analizom ljekari procjenjuju da li u organizmu postoji stvaranje i razgradnja krvnih ugrušaka, iako sama po sebi rijetko donosi konačnu dijagnozu.

D-dimer je proteinski fragment koji nastaje razgradnjom krvnog ugruška u tijelu. Zgrušavanje krvi jeste normalan proces koji zaustavlja krvarenje, ali kada ugrušak odradi svoju ulogu, organizam ga razgrađuje i tada se pojavljuju D-dimeri. Kod zdravih ljudi njihove vrijednosti su izuzetno niske ili gotovo nemjerljive, dok povišene mogu ukazivati na pojačanu aktivnost sistema zgrušavanja.

Test se najčešće primjenjuje kod sumnje na duboku vensku trombozu i plućnu emboliju. Duboka venska tromboza uglavnom zahvata noge, a simptomi su otok, bol, crvenilo i osjećaj topline. Ako se dio ugruška odvoji i dospije u pluća, može izazvati plućnu emboliju, koju prati iznenadna otežano disanje, bol u grudima i ubrzan rad srca.

Iako povišen D-dimer može biti znak upozorenja, njegova najveća korist je u tome što uredan nalaz gotovo sigurno isključuje postojanje opasnog ugruška. Zbog toga je test vrlo osjetljiv, ali nije specifičan, što znači da povišene vrijednosti same po sebi ne potvrđuju bolest.

Povišen D-dimer može se pojaviti i u brojnim drugim stanjima koja nisu opasna po život – poput trudnoće, infekcija, upala, povreda, operacija, bolesti jetre, srčanih oboljenja, pa čak i kod starije životne dobi. Zato se rezultati uvijek tumače zajedno sa simptomima i kliničkom slikom pacijenta.

Ljekari često prije testiranja procjenjuju rizik od tromboze putem kliničkih kriterija. Kod niskog rizika normalan D-dimer može ukloniti potrebu za dodatnim pretragama, dok se kod visokog rizika odmah primjenjuju slikovne dijagnostičke metode.

Ako je nalaz povišen i postoji sumnja na trombozu, rade se dodatne pretrage poput ultrazvuka vena ili CT snimanja pluća, koje mogu potvrditi ili isključiti dijagnozu.

D-dimer, dakle, nije dijagnoza, već važan pokazatelj koji pomaže u daljoj medicinskoj procjeni.

   Tagovi